Tjedan Anamarije Mutić: Polaroid

mene moja odjeća prerasta

oko glava smo uzgojili takve
opne da već  nesnosno vrijeme stojimo na kišućoj
kišici tvrdne na koži
kišica polaroid zvijezda u kuhinji smo i usitnjavamo
jagode buka krvi koja navire
u uši prva je radost ujutro kad
se probudiš razumiješ li stvari? čuješ li
užurbani mlin? osjećaš li kako me odjeća
prerasta? privijaš se polaroid zvijezda sopćeš pred
trbuhom vidiš svoje konačište

Čuješ li me, čovječice?

ja sam otac užarena užarena prsa optočena navala
optimizma poliježeš me hvala
uz poljubac koliko puta
hvala toliko puta hvala uz poljubac dok
ne obuzdaš vulkan usađuješ ljubav u svaki
atom čovječice ti si otac trbuh
polaroid zvijezda

tako život sad izgleda

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: