Ana: Pjesma

Volim te,

Te riječi dvije,

Koje govore sve,

Kroz tišinu provlače se,

Zavuku se u najsitnije pukotine,

Te riječi dvije,

Liječe sve,

To je,

Čarolija,

Koja spaja nas,

Kada svatko na svoju stranu gleda,

Kada svatko svoje pravo ima,

Kada tonovi se povisuju,

Kada odgovora nema,

E  tada,

Tada te najviše trebam,

Ah taj ponos,

Ah taj ego,

Koliko će suza zbog njega biti,

Jer tada ne želimo slušati,

Pa se misli crne lijepe,

Sve je teže i teže,

Boriti se…

Molim te radi onih istih riječi na početku, Sjedni tada pored mene, Zagrli me, Neka nestane sve, Pusti, Neka duše govore, U tišini riječi te….

Volim te …

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: