Mirna Rajlić: Grad sveg dobrog

Zaspala sam i otišla negdje, ali bilo je lijepo, čarobno i gdje god pogledam sve šareno. Hodajući ovim čudnim gradom vidjela sam lijepe vile i dobre vukodlake. Kuće su bile karirane i pjevale su dječje pjesmice.

Došla sam u centar grada, barem su mi tako rekli trolovi. Imali su duge brkove sa slatkim mašnama. Mašne su bile  velike i imale su smajliće koji su se smijali. Kosa im je bila kovrčava, ali je bila u punđama koje su bile kao velike bundeve.

Išla sam kroz planinu Padinu, bila je velika i naopaka. Vrh joj je bio u jezeru šećera, ljubičaste boje,  Njam!

Na nebu, ugledala sam jednoroge. Bili su veliki i nasmijani. Skakali su po dugama. Njihova koža bila je u svjetlucavo duginim bojama. Rogovi su im bili čarobni, stvarno, stvarali su torta – oblake. Pozdravila sam ih i oni su mi stvorili tortu.

Uzela sam tortu i poletjela sam. Leteći, čula sam svoju budilicu. Pustila sam tortu – oblak i uletjela u šećerno jezero i završila natrag u svojoj sobi. Lijep je to bio grad, zar ne?

Donirajte udrugu Mlada pera

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: