Legenda o svjetioniku

Umag je nastao u antičko doba kada je stanovništvo s okolnog područja počelo naseljavati uski otočić koji se nasipavanjem postupno širio te postao poluotok na kakvom živimo danas. Imao je burnu povijest. Mir i stabilnost poremetio je dolazak barbarskih plemena. Dolaskom Longobarda, a zatim i franačke države, uspostavio se feudalizam. U 9. stoljeću podanici kneza Domagoja gusarenjem su ometali mletačke trgovačke pravce i pljačkali Umag. Zbog niskog, močvarnog tla došlo je do epidemija malarije, a potom kolere i kuge. Od bolesti je stradalo brojno stanovništvo te je Umag opustošen.

Umaška povijest ima i lijepih priča, naročito legende. Jedna od njih je ona vezana uz posebno inspirativan Savudrijski svjetionik, na sjevernom djelu. Prema legendi, austrijski grof Matternich na jednom se bečkom balu zaljubio u prekrasnu hrvatsku damu te je samo za nju dao sagraditi svjetionik i pripadajuću mu kućicu. Nažalost, grofova ljubav preminula je od teške bolesti nikad ne ugledavši svjetlost tog predivnog svjetionika. On je postao tek pusto, neiskorišteno ljubavno gnijezdo koje je nadalje služilo samo brodovima. Očajni grof odlučio je nikada više ne posjetiti svjetionik, a mještani se zaklinju da se iz pustog svjetionika i dan danas čuju koraci očajnog grofa koji traži svoju dragu. Ta priča inspirira današnje mlade umaške parove, pa je to mjesto postalo romantična lokacija za ljubavne sastanke. Nona mi je često znala pričati kako je upravo to mjesto bilo glavno nalazište nje i prijateljice Mire s njihovim momcima. Nono i Mišo dolazili bi na biciklima do svjetionika svake subote poslijepodne, a nona i Mira morale su lagati roditeljima da idu u šetnju nakon ručka kako bi se nalazile s njima. Svjetionik je danas tek jedno od poznatih odredišta u Umaškoj okolici uz Stella Maris, naselje tenisa i popularnog ATP turnira, staru gradsku jezgru s muzejem, glavnim trgom, Crkvom Uznesenja Marijina te još jednim, manjim svjetionikom. Sa stražnje strane crkve utisnuta je kugla, za koju se vjeruje da je topovska iz 1810.g.

Svoj zavičaj iznimno cijenim zbog zanimljive povijesti te svih predivnih prirodnih lokacija koje nudi. Još se i danas može osjetiti nekadašnji utjecaj Mletačke Republike jer su na natpisima svih naselja i sela, nazivi obavezno napisani i na talijanskom jeziku, postoji i talijanska škola te je na zvoniku, visokom 33 metra, Mletački lav sa zatvorenom knjigom. Lav Sv.Marka je simbol Mletačke Republike. Prema predaji u doba mira knjiga je otvorena, a za rata zatvorena. Da i nisam stanovnik ovoga grada sigurna sam da bih ga rado posjećivala jer bi me već pri prvom posjetu oduševio. Međutim, biti posjetitelj ipak nije ni približno lijepo kao stanovnik ovog mjesta. Moći svakoga dana prošetati tom divnom obalom, razgledavati stari grad, sjediti pored svjetionika i maštati o neostvarenoj ljubavi, za mene je neprocjenjivo.

Učenica: Lara Guzić

Razred: 1. htt (SŠ „Vladimir Gortan“, Buje)

Mentorica: Dunja Janko, prof.

Donirajte udrugu Mlada pera

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: