Nikad ne bi pogodio!

Putovanje

Putovanje na more započelo je vrlo rano, već u pola 3 u noći, tata nas je probudio i svi smo zajedno krenuli. Kako smo se vozili autocestom, prolazili smo kraj puno benzinskih postaja. Na jednoj od njih stali smo i odmorili se od puta. Vidjeli smo kako je jednom čovjeku pukla guma, krenuli smo dalje i razgovarali smo o tome te smo se nadali da se to nama neće dogoditi. Nakon 5 min. tati je na tabli automobila pisalo da nije jednak tlak u gumama. Tada je nastala mala nervoza radi toga. Stali smo još jednom na benzinskoj postaji i provjerili smo u kakvom su stanju gume, uvjerili smo se da su gume u dobrom stanju. Kasnije smo zaključili da se to pojavilo zbog toga što smo imali puno stvari u prtljažniku. Tatu je živciralo to što je pisala greška, a ona je stalno bliještila, ali smo je na kraju ipak uspjeli riješiti. Prvo smo išli tatinom bratiću gdje smo se najeli, malo smo prošetali kraj mora i krenuli dalje. Vozili smo se trajektom jer smo išli na otok Rab. Dok smo stigli tamo, neugodno smo se iznenadili. 20 metara od nas bilo je groblje! Odlučili smo potražiti nešto drugo. Tata i moja sestra tražili su gotovo 3 sata i to im je pošlo za rukom. Otišli smo u drugi apartman i tamo je atmosfera bila odlična. Pošto cijeli dan gotovo ništa nismo jeli, odlučili smo otići do grada, ali prije toga smo se raspakirali. Ja sam u restoranu naručio pizzu. Dok smo se svi najeli, otišli smo spavati. Drugog dana ustali smo nešto ranije. Otišli smo u dućan, a zatim na plažu. U vodu smo ulazili nešto duže od očekivanog jer je voda bila hladna, a posebno je dugo trebalo tati. On vjerojatno ne bi bio ni ušao da se nije poskliznuo po kamenu i pljusnuo u vodu.
Svaki dan smo se kupali, ja sam veći dio vremena ronio i pokušao loviti ribe, ali mi to baš nije uspijevalo. Na moru smo bili 7 dana i svaki dan je bilo lijepo i sunčano, osim zadnjeg dana. Krenuli smo kući i stali smo u Zagrebu, točnije u Areni. Tamo smo htjeli nešto kupiti, ali nam je auto bio prepun tako da više ništa nismo uspjeli ugurati unutra. Samo smo se najeli i krenuli kući. Kod kuće je ipak najljepše.

Patrik Kolman, 6.r.

OŠ Gornji Mihaljevec

mentorica: Lidija Novak Levatić, prof.

Donirajte Udrugu Mlada pera
Donirajte Udrugu Mlada pera

Odgovori