Sergej Žiković: Osjećajno drvo

Jednoga dana, odlučio sam otići u šumu. Hodao sam te sam se nakon nekog vremena spotaknuo na granu jednog neobičnog drveta. Bilo je puno manje od bilo kojeg drugog. Imalo je okrugle listove i velike debele grane s puno rose. Neko sam vrijeme sjedio pored njega, no ubrzo sam se vratio doma jer je počeo padati mrak.

Po povratku kući, legao sam i zaspao. Probudio sam se usred noći. Imao sam jaku glavobolju, no nisam se obazirao na to. Vratio sam se do onog drveta i vidio sam da nema krošnju. To mi je bilo malo sumnjivo, ali mislio sam da je to samo neki nametnik učinio. Dok sam sjedio pored njega osjetio sam list na svojoj glavi, a najednom je na mene pala i grana. ¸¸Jao!¨, viknuo sam. Zaboljela me je jako baš kada je grana pala pored mene. Mislio sam da je to samo neka slučajnost. Legao sam i zaspao. Probudile su me kapljice kiše koje su upravo pale iz tmurnih oblaka pa sam otrčao doma gdje me čekao ručak kojeg sam vrlo brzo pojeo. Nakon ručka sam se odlučio odmoriti uz televiziju. Na vijestima sam vidio da se pojavila nova bolest koju ljudi dobivaju od biljaka.

Brzo sam otrčao do drveta. Čim sam došao, otpala mu je krošnja, a meni kosa. Prasnuo sam u smijeh ali nije dugo trajao jer sam ubrzo shvatio da sam dobio onu bolest koju sam vidio na televiziji. Otrčao sam kući te sam počeo čitati knjige.

Najednom sam naišao na knjigu o ljudskoj kosi. U njoj sam pročitao da ona ne može sama otpasti, osim ako to nije uzrokovano nekom nadnaravnom silom. Nakon malo pretraživanja po knjigama našao sam knjigu o nadnaravnim silama. U njoj sam pronašao zapise o otpadanju kose. U knjizi je bila iscrtana mapa do mudraca koji se bavi slučajevima sličnim mojem. Odlučio sam potražiti ga. Napisao sam pismo roditeljima da se ne brinu i  da se brzo vraćam. Krenuo sam u devet ujutro prema šumi koja je bila preko puta moje kuće. Uz pomoć karte sam hodao oko dvadeset minuta te sam došao do nekih zaključanih željeznih vrata koja nikako nisam mogao otvoriti pa sam se odlučio popeti preko njih.

Našao sam se u velikoj prostoriji gdje se nalazio jedan stari mudrac. Obratio sam mu se za pomoć.

  • Što te dovodi ovamo dječače? – upita mudrac
  • Otpala mi je kosa baš kad je i drvu otpala krošnja.
  • Jesi li siguran u to?
  • Stajao sam satima pored drveta, naravno da sam siguran!
  • Ukoliko želiš pomoć, lijepo me zamoli – smireno reče on.
  • Molim vas gospodine…
  • Gospodine Klaus – ispravi me.
  • Molim vas, gospodine Klaus, uklonite mi povezanost s tim drvetom
  • Kad si već lijepo zamolio, mogu ti pomoći.

Iz neke vreće gospodin Klaus izvadi plavi napitak i pruži mi ga.

  • Jeste li sigurni u to? – prestrašeno sam ga upitao.
  • Nikad sigurniji.

Popio sam cijelu bočicu tog napitka i kosa mi je najednom ponovo izrasla.

  • Nadam se da će ti ovo pomoći… a sada brzo, trči doma!

Nisam ni stigao zahvaliti, a gospodin Klaus je nestao. Poslušao sam ga  i kroz otvorena pojurio doma.

Donirajte udrugu Mlada pera

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: