Kraju mome

Jednog lijepog poslijepodneva šetala sam sa svojim najmilijima. Zajedničke šetnje su naša najdraža obiteljska druženja.

Svaku našu šetnju obilježi neka boja. Boja žutoga žita, ranog kukuruza, suncokreta u sutonu, pokošenog sijena. Dunav zrači posebnim bojama. Uz njegovo šumorenje mogao bi zaspati, a svojim mirisima priča sve priče sa svojim putovanja Europom. Ribe iskaču iz njega poput dragulja, sretne kao da se nanovo svaki put rađaju. Ima velikih, lijepih i sjajnih kao sunce. Ptičice tu cvrkuću i glasno pjevaju od radosti. Ravnice koje ga okružuju lijepe su i mirne. Lipa je mirisala na svakom koraku. Sićušno livadsko cvijeće izviralo je iz trave u svim bojama. Trava je bila zelena i čista.

Lijepo je živjeti uz Dunav.

Lucija Batarelo, 5. a

OŠ Siniše Glavaševića, Vukovar

Mentorica: Dina Miličević

Donirajte udrugu Mlada pera

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: