Dvije priče: kći Bruna i tata Nenad Bego

Danas, po prvi put na portalu Top generacija, a i šire, donosimo obiteljski duo paket: priču kćerke Brune (8) i priču tate Nenada Bego. Za Bruninu priču tata Nenad dao nam je objašnjenje: 

Najprije su djeca htjela psa, a ja znam kako to izgleda, oni bi se izguštali u 15 dana, a onda bih ga ja šetao idućih 15 godina… tako sam ih uspio nagovoriti da umjesto psa kupimo papigu. Tako je došao Koko, onda se Koko derao ka lud pa su mi u dućanu rekli da će biti tiši ako bude imao partnera. Onda je došla Kokolina, međutim kako smo bili nesmotreni (a papige slobodno letjele po kući), Kokolina je utekla preko balkona. onda je Koko pao u depresiju, pa smo mu kupili Koku. E, a onda se Koko zaljubio pa su dobili jaja… eto.

Bile su to dvije priče o obitelji Kokoliš, odnosno papigama obitelji Bego, a evo sada i priče tate Bego:

Moje zlato uvijek želi priču prije spavanja.

– Tata, pričaj mi priču.
– Dobro. Jednom davno živio je kralj Palačinko. U njegovom kraljevstvu sve su kuće imale palačinkarnice i podanici su u njima proizvodili i prodavali palačinke.
– Ajme, super!
– Nije, jer nitko nikada nije prodao ni jednu palačinku.
– Zašto?
– Pa zato što su svi pekli i imali puno palačinki pa ih nitko nije imao potrebu kupovati.
– I šta je onda bilo?
– Kralj je pisao pismo kralju u susjednom kraljevstvu i izložio mu svoj problem. Taj se kralj zvao Majonezo i odgovorio mu je da oni imaju isti problem. U tom kraljevstvu svi proizvode i prodaju majonezu i nitko je ne kupuje.
– I onda?
– Onda su se kraljevi dosjetili i potpisali trgovinski sporazum. Podanici kralja Palačinka su prodavali podanicima kralja Majoneza palačinke i od njih kupovali majonezu, a ovi drugi obrnuto, prodavali su majonezu i kupovali palačinke.
– I onda?
– I onda su podanici oba kraljevstva mogli radosno uživati mažući majonezu na palačinke.
– Bljak!
– Nije to ništa, u dva susjedna kraljevstva stanovnici su se hranili pedočama sa kiselim kupusom.
– Fuuuuuj!!!!

Donirajte udrugu Mlada pera
%d blogeri kao ovaj: