Slomljeno krilce vrapčića Richarda

Jednoga proljetnog jutra Filip i Picek šetali su šumom dok je dupin Benđi plivao rječicom pored njih. Nakon nekog vremena čuli su neko cijukanje koje je dopiralo iz grmlja pa su otišli provjeriti što je to.

Najprije nisu vidjeli ništa, ali kada su bolje pogledali, vidjeli su vrapčića s krilom ispod grane. Benđi je stalno zapitkivao što se događa jer iz vode nije imao dobar pogled. Filip je pitao vrapca: „Kako se zoveš, maleni?“, a on mu je odgovorio: „Richard.“ Picek je zatim upitao Richarda što mu se dogodilo s krilom, a Richard je ispričao: „Mirno sam letio svojim putem kad sam odjednom spazio crva i toliko sam se zagledao u njega da nisam gledao kamo letim pa sam se zabio u drvo.“ Filip se sažalio nad njim i ponio ga je kući da ga tamo njeguje. Uzeo je malo zavoja da mu zavije krilce, a da ga učvrsti uzeo je štapić od sladoleda. Čak je na grani debla pored prozora svoje sobe napravio maleno gnijezdo posebno za njega. Hranio ga je uglavnom sjemenkama pšenice i suncokreta i raznim voćem i povrćem. Nakon nekoliko tjedana krilce vrapčića Richarda posve je zacijelilo i mogao je ponovno letjeti.

Vrapčić Richard bio je jako zahvalan što su mu pomogli Vitezovi Proljetne livade pa im je rekao da ga, ako ikada zatrebaju njegovu pomoć, samo pozovu jer će on uvijek biti tu za njih.

Luka Taslak, 6. A i Petar  Taslak, 4. B

OŠ Petra Zrinskog, Zagreb

Mentorica: Dijana Grbaš Jakšić

Donirajte udrugu Mlada pera
%d blogeri kao ovaj: