Zlatna krletka

Čudni su putevi i sudbine ljudske, davno je rečeno.
Pet prstiju na ruci, a ne možeš naći dva prsta jednaka. Za svakim čovjekom od rođenja krene zapis od kojeg se pobjeći ne može – Sudbina.
Sudbina o razumu puno brige ne vodi .Tako ,odredi jednom mladom da se u Ciganku zaljubi . Imao mladić djevojaka i ovakvih i onakvih no Cigančica mu se učini najljepšom . Srce mu osvoji .
-Kralj i Ciganka gotova propast! – govorilo se u ona vremena. Onomad se kralj nije smio ženiti ni pučankom iz svoje kraljevine,a kamoli iz neke druge pokrajine. Ženidbom su kraljevi svoje kraljevine proširivali,stekli saveznike . Kakve koristi može zemlja imati od sirote Cigančice !
Sve je to ženik znao .Od malena su ga tome podučavali . Njegovi su ga savjetnici na kraljevske dužnosti upozoravali. Sada im prijeti opasnost da svi kraljevski državni planovi propadnu……. Sve zbog tamnopute “Strankinje“
To će biti uvreda pregolema, za rat neugodna, izazovna. Širom poznatog svijeta kovači mjehove krpaju, kovačke vatre potpiruju,mačeve kovati snuju. Strah osvoji ženikovu kraljevinu.

Kad žarki zgasnuo se dan, mjesec se za oblačak skrio, zakrabuljena spodoba Cigančicu ispod očeve čerge ukrade.
Čim je u dvor donese i skide krabulju ( masku), kraljevsko se ruho na kradljivcu ukaza. Djevojačke oči kao dragulji zablistaše, odaju zamamnim žarom osvijetliše. Kralj joj odmah pripremljenim draguljima kosu ukrasi . Ogrnu je svilom i kadifom. Dovede zlatare i sve oko Cigančice zlatom optočiše. Iziđe kralj – ženik iz odaje, Cigančicu samu u odaju ostavi . Kroz ključanicu gleda kako njegova srna lakim skokom hrpice dragulje preskakuje…. Ali nu, ona sa zidovima sobnim razgovore započinje .S lijevom rukom na srcu desnu pruža prema zidu i skrušeno govori: Otvori mi izlaz, mili moj . Pusti me iz ove zlatne krletke, letjeti bi željela. Pod čergu se očevu želim skloniti, hladnjikavog zlata, srebra i dragulja se osloboditi, uz cigansku vatru se ogrijati . Plaćam ti svoju slobodu svim ovim bogatstvima koja mi kralj darova , a meni ne pristaju….
Ide od zida do zida, isto govoreći, a niz lice joj se spuštaju suzni potočići .
Kralj gleda kroz ključanicu, a i njemu se oko poče suzama topiti. Postupno mu pošteno srce poče svoju igru mijenjati.
Kad Cigančica pred vrata stiže, kraljevska se ruka sama podiže i vrata joj širom otvori . Grli on Cigančicu posljednji put, zna to dobro, govoreći joj : Izlazi draga djevojko. Kreni kud te tvoje srce vuče. Tebi se dostoji čast kraljevska – sada to znam – ali u nekom drugom svijetu, meni nerazumljivom…. To bogatstvo koje ti darovah nosi sa sobom, kraljevski ti pristaje! Meni ostavi jedan poljubac za uspomenu, neka me toplinom na tebe podsjeća….

Iako je sudbina Ciganke drukčije pisana od Kraljeve ljubavi i želje, na kraju Kralj se pokorio sudbini Ciganke koja je odjahala na konju s čergom, vesela i slobodna kao ptica koja iz krletke poleti.

Narodna romska priča,

Lanna  Fazli,  6a

OŠ Pehlin, Rijeka

Donirajte udrugu Mlada pera
%d blogeri kao ovaj: