Koja je dobitna kombinacija? (baka – unuka, unuka – baka)

Bio bi to još jedan sasvim običan dan, da nije baki Blaži iznenada pozlilo. Srce, kažu susjedi. A bio je to važan dan, dan uoči Karlinog petog rođendana. Baka Blaža živi sama u zgradi pokraj našičkog parka s jezerom. Tišinu toga dana razbila je galama u inače mirnom susjedstvu.  – Vatra, gori vatra! – vikali su stanari i prstom pokazivali na stan u prizemlju. Dim pomiješan s mirisom čokolade i rastopljene plastike protezao se od prizemlja do potkrovlja. Baka Blaža nije čula nikakvu buku. Na noćnom ormariću čuvala je fotografiju svoje unuke Karle. Moja Karla sutra ima rođendan, pomislila je. Ustala je iz kreveta i krenula prema kuhinji. Odlučila je Karli ispeći čokoladnu tortu i ukrasiti je s pet svjećica. Zgrabila je zdjelu i kuhaču, pomiješala maslac i brašno s tamnom čokoladom te glatku smjesu stavila peći. Prilikom zatvaranja vruće pećnice osjetila je bol u prsima, pala na pod i zaspala.

Hitna i vatrogasna kola brzo su stigla, a vatrogasci su provalili u stan. U kuhinji ih je dočekala zapanjujuća slika: plameni jezici lizali su tragove čokolade s Blažinih ruku, nagrizali njenu lanenu spavaćicu, žvakali papuče…

– Ne sjećam se događaja – ponavljala je baka na putu do bolnice – željela sam svojoj unučici Karli uljepšati rođendan. A najviše mi je žao što ću propustiti njezin rođendan.

Baka se polako oporavljala i gotovo cijeli lipanj provela u bolesničkom krevetu. Nije se žalila na bolničke uvjete: – Ovdje mi je lijepo, toplo, svi su vrlo ljubazni i brižni…

Jedno popodne provela je sama u sobi razmišljajući o svom životu: Šezdeseta mi je na leđima. Ljudi kažu da sam dobra osoba, a ja mislim da mi je u životu nedostajalo samo malo više sreće. Iza sebe imam nesretan brak, tri kćeri i unuku Karlu. Sve ih puno volim, ali Karlu volim najviše. Unučica Karla rođena je prije pet godina u mjesecu lipnju. Dobro se sjećam toga dana: padala je proljetna kiša, a jedna bezbrižna djevojčica donijela je sunce u moj život. Uljepšala je cijeli moj svijet. Zavoljela sam je na prvi pogled i odmah sam znala da ću joj biti dobra baka. Želim joj čitati priče, naučiti je čitati i pisati, voziti bicikl, skidati joj zvijezde s neba… samo da moje bolesno srce sve to izdrži.

Medicinska sestra se nadala da je baka zaspala, kroz staklo je mogla vidjeti da su joj oči potpuno zatvorene. Ali baka nije spavala, uz pomoć mašte krenula je na fiktivno putovanje. U glavi su joj se izmjenjivale čudne misli, poput šarenih sličica u igranom filmu. Noge ju nose kroz zelenu travu punu tratinčica, preko mravinjaka, pa sve do stare klupe pokraj jezera. Na toj klupi je provela bezbroj lijepih trenutaka sa svojom unučicom Karlom. Pokraj klupe raste mlada smreka, prava zelena ljepotica. Baka započinje razgovor, razgovara sa smrekom kao s najboljom prijateljicom:

  • Smreko, ja te volim. Ti si kradljivica nesreće i negativne energije, nadam se da ćeš i meni pomoći. Želim plesati s tobom. Baka je ustala iz kreveta i bosonoga zaplesala između bolničkih kreveta i ormarića. Okretala se u smjeru kazaljke na satu sanjareći o mirisnom drveću i cvijeću, o žabama u jezeru, staroj klupi, gdje se često sa svojom unučicom igrala „igre skrivača“. Počela ju je glasno dozivati:  – Karla, gdje si se sakrila? Dođi, dosta bi bilo igre, idemo na sladoled!

Zatečena prizorom u sobi, sestra je uhvatila baku za oba ramena i pomogla joj doći do kreveta. – Idemo… polako. Tako, sve će biti dobro, unuka će sutra doći – tješila je baku.

  • Karla, čekaj me ovdje, ja ću se brzo vratiti. Moram ti ispričati priču o zelenoj žabi na kiši – dodala je baka. Vani je kišilo. Dežurna sestra je zatvorila prozor. Baka je zaspala.

 

Mali kišni oblak spustio se i na Karlin prozorčić. Djevojčica je osluškivala kapljice na staklu: tip- tap, tip -tap…, a mali kišni oblak joj je šapnuo: – Karla, moraš biti strpljiva, baka će doći. Spavaj! Sljedećeg dana Karla je pitala mamu:

  • Mama, što znači riječ „strpljiva“?

–Nemam vremena sve objašnjavati. Požuri se, idemo u igraonicu! Baka će ti objasniti.

  • A zašto baka nije došla na moj rođendan?

  • Baka je u bolnici, nadam se da će brzo ozdraviti.

  • Koliko dana još moram čekati da baka ozdravi?

  • Pet dana, možda deset, ne znam.

  • A ja znam brojiti do deset, baka me naučila: jedan, dva, tri, četiri, pet, šest, sedam, devet, deset! A zašto baka uvijek plače kad ja odlazim?

  • Zato što te voli.

  • I ja volim baku.

  • Koliko voliš baku?

  • Volim je do neba!

 

baka: Blanka (Blaža) Govorko, živi u Našicama

unuka: Karla Gjurić, 5 godina, živi u Našicama

 

 

 

Donirajte udrugu Mlada pera
%d blogeri kao ovaj: