Petra Mak: Seansa br. 1

Teško je živjeti kao smetnja, ali

Ovaj nespokoj izabrao si sam

Oprosti, ja gledam dalje od svog prozora

Svi ljudi nisu jedna osoba

 

U očima vidi se istina

Mrziš sve što nije ti

Oko sebe gradiš krletku od zlata

Tvoja vrata otvara jedino tišina

 

Što je to što osjećam

Dal’ je urođena glupost

Ili lagana retardacija

Pokušavam pobjeći van

Ali opet novi stvara se zid

 

Što je to što osjećam

Dal’ je urođena glupost

Ili lagana retardacija

Reci mi, kako ti uspijeva

Da sve boje pretvoriš u crni nemir

 

Svaki put kada pitam što se događa

Ti kažeš ne brini, sve će se riješiti

Oprosti, ne nalazim smisao u tvojim monolozima

Sebično pleteš omču oko vrata

 

Što je to što osjećam

Dal’ je urođena glupost

Ili lagana retardacija

Pokušavam pobjeći van

Ali opet novi stvara se zid

 

Što je to što osjećam

Dal’ je urođena glupost

Ili lagana retardacija

Reci mi, kako ti uspijeva

Da sve boje pretvoriš u crni nemir