Nikad ne bi pogodio!

Ni ko denes

Moja nuna i ja smo šle u vrt. Rekla mi je da joj delan kompaniju dok una čuka kunpir. Molila san ju da mi poveda kaku je tu bilo nekad. Duk je una čukala kunpir, povedala mi je, a ja san ju slušala.

Ja, kaj da ti rečen? Nekad je bilo puno teže, a ti se sada žališ. Ujutro kad san se zdinala šla san sa sestron Lidijon i braton Fabijeton vuzit krave na pašu. Sestra Marija ni mogla poć perke kada je imela usamnajst let je šla na trke va Buzet, kad se en auto zabiv, komadi auta su letili pu judima. I tako una sad nima noge ud kulena doli.

De san stala? Smu šli vuzit krave i u osan san prišla u hiša. Su mi rekli da denes gremo na njiva kusit. Smu zeli une kose ki se na roki kose. Ni ko denes sa kusilicon ki sama hodi. Uni bot je paladič biv ud drva. Doli je bila uštrica ud železa. Smu pokusili enu malo pa smu šli hiši ki je matera murala poć delat ubed. Za ubed smu imeli palenta. Palenta se delala pud ugnjon va konobe. Matera je zela una vela teća i stavila khat palenta. Ponjer je samu mešala. Smu pujeli pa smo šli zet trkinj na njiva. Trkinj smu nakrcali na prikolica ud trahtora. Vuzili smu du garaže. Tamo iskrcali, a onda zvali susede da nan pomoru. Kad smu se si skupili, smu pučeli. Trkinj se lupiv na roki. Si zev ena glavica trkinja i si ga ulupiv. Dok smu to delali, smu ćakulali, a smu se smijali. Fabijo je vajk izvaliv neka glupost. Kad smu završili nan je nuna spekla palačinke. Ja, ma palačinke smu jeli bez nič. Nismu imeli nutelle, ni bilo šoldi za tu. Anke urehe smu tukli i učistili pa jeli. Kad smu finili, neki su šli pu krave na njiva. Ostali su daje ćakulali i delali. Kad smu dovezli krave, jas san ih šla pomust. Navečer kad san finila, san se vrnala doma. Susedi su još vajk bili va konobi, ma jas san bila trdna pa san šla spat. Taku ti je tu bilo saki dan. Ni bilo lahko.˝

Nuna mi je ispovedala kako je una provodila saki dan svoje djetinjstvo. Skužila san da joj ni bilo lahko. Sada je se to zamjenjeno strojevima i puno bojon tehnologijon. Navadila san se da nikad nesmin kukat i žalit se kad treban nekaj pumoć mami i tati.

 Ela Vivoda,  1. htt

SŠ „Vladimir Gortan“, Buje

Mentorica: Dunja Janko, prof.

Svaki cent je itekako značajan!
Donirajte Udrugu Mlada pera

Odgovori