Nikad ne bi pogodio!

Kraju mome

Jednog lijepog poslijepodneva šetala sam sa svojim najmilijima. Zajedničke šetnje su naša najdraža obiteljska druženja.

Svaku našu šetnju obilježi neka boja. Boja žutoga žita, ranog kukuruza, suncokreta u sutonu, pokošenog sijena. Dunav zrači posebnim bojama. Uz njegovo šumorenje mogao bi zaspati, a svojim mirisima priča sve priče sa svojim putovanja Europom. Ribe iskaču iz njega poput dragulja, sretne kao da se nanovo svaki put rađaju. Ima velikih, lijepih i sjajnih kao sunce. Ptičice tu cvrkuću i glasno pjevaju od radosti. Ravnice koje ga okružuju lijepe su i mirne. Lipa je mirisala na svakom koraku. Sićušno livadsko cvijeće izviralo je iz trave u svim bojama. Trava je bila zelena i čista.

Lijepo je živjeti uz Dunav.

Lucija Batarelo, 5. a

OŠ Siniše Glavaševića, Vukovar

Mentorica: Dina Miličević

Donirajte Udrugu Mlada pera
Donirajte Udrugu Mlada pera

Odgovori