Franco Nemo: RAZLIČITI, A JEDNAKI

Često hodam nekim dobro poznatim putevima hladne realnosti. Kažu da čuda ne postoje. Svi mi moramo prijeći svoj osobni trnoviti put. Na tom putu osjećamo neobičnu usamljenost.
Svi smo mi tako mladi, a tako različito usmjereni; ima tu krojača, bravara, automehaničara, stolara, ekonomista i gimnazijalaca punih ljubavi i energije, otvorenih novim znanjima, međusobnoj komunikaciji, slobodnom razmišljanju. Savjesni smo mladi ljudi s razvijenim odnosom prema radu i zrelim odnosom s roditeljima. Tolerancija, razumijevanje i otvorenost karakteristike su koje nas krase. Želimo se družiti i sklapati nova prijateljstva. To je naš jezik, bez riječi, koji nas povezuje, naivan i pun ljubavi.
Kada se upoznajem s nekim drugačijeg usmjerenja, pun sam dragosti i povjerenja. Gledamo se nasmijanim pogledom dok stvaramo novo prijateljstvo. Priče o profesorima vrate nas u svijet realnosti, pa nas obuzme osjećaj ljutnje, nervoze i straha od neznanja. U tim se trenucima trudimo biti puni razumijevanja kako prijatelja ne bi povrijedili jer ipak, svi dijelimo iste probleme. Zadnje zvono poziva nas na odlazak doma, ali već sljedećeg dana zove nas na novi susret sa starim prijateljima. Tko zna, možda me upravo na prvom skretanju čeka novo poznanstvo. Da, baš ta različitost čini bogatstvo ovoga svijeta!

Donirajte udrugu Mlada pera

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: