Andrea Berić: Još jedna jesen

Stigla je jesen u grad i u moju dušu. Ne mogu sakriti svoju oduševljenost ovim godišnjim dobom. Tako je prekrasna, čarobna, romantična… Poput profinjene dame šeta ulicama, čas je vedra, čas poplavi suzama. Šarolikim bojama oslikava drveće, zamjenjujući zelenu zlatnom. Nestrpljivo tjera sunce ranije na počinak te zove svoga dragog, mjeseca. Cijelu noć s njim razmjenjuje nježnosti dok ih prva zraka jutarnja ne probudi. Budi se dan, budi se grad. Ljudi u polusnu idu za svojim karijerama, maštajući o šalici vruće kave koja će ih barem malo prodrmati. Školarci smišljaju izgovore za nenapisane zadaće i sanjaju o iznenadnoj virozi profesora. Na štandovima obilje voća, povrća, tegli meda i pekmeza za zimske dane. Kad god sam u mogućnosti polako šetati, trudim se uočiti sve detalje. Javi mi se neopisivi poriv da se uvaljam u hrpu lišća i ostanem tako ležati cijeli dan. Znam da je to samo luda ideja. Nešto najljepše mi je na kišan dan ostati sklupčana u krevetu, piti kavu i pisati. U samoći mi puno toga prostruji kroz glavu. Postanem nostalgična, stalno imam osjećaj da mi nešto/netko fali. Kako se bliži dušni dan, to više tonem u sjećanja. Toliko dragih ljudi je svoj dom pronašlo na nebu, a željela bih da su svoj odlazak makar malo odgodili. Toliko se nanizalo događaja u mom životu koje bih im trčeći išla ispričati. Jedino mogu gledati gore i čekati. Osim toga, razmišljam kako je ova godina proletjela treptajem oka, ni okrenula se nisam. Još jučer sam slavila Novu godinu, a zamalo ću opet. Barem me pomisao na nadolazeći mjesec izbavi iz tmurnog raspoloženja. Božić, obitelj i prijatelji na okupu, dom ispunjen mirisom preukusne hrane, blještavilo i raskoš… Na tren zaboravim svakodnevne brige i nedaće ovoga svijeta. Smatram da to jednostavno mora biti tako. Kroz cijelu godinu nižu se dani kad sam puna energije i čini mi se da mogu sve. Isto tako, nižu se dani kada najradije ne bih ni ustala. Tipičan klišej, kod svakoga je takvo stanje. Da nije tako život bi bio predosadan, monoton. Bez uzbuđenja, iznenađenja, nepredvidljivosti… Sve su to začini bez kojih ova salata nema karakterističan okus.

Andrea Berić: Još jedna jesen

Donirajte udrugu Mlada pera

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: