PROBLEM GOSPOĐE VIDRE – nastavak

…uvodna priča udruge…

Vidra i Filip su prijatelji. Jedan drugome posuđuju stvari i odlaze na zajednička druženja i uvijek to bude jako lijepo. Zajedno se smiju, zajedno pjevaju i pričaju, govore jedan drugome tajne…zajedno plivaju i rone.

Jednog je dana gospođa Vidra uzela žutu narukvicu za plivanje koju joj je u znak prijateljstva poklonio Filip, ali nakon nekoliko sati gospođi Vidri nešto se dogodilo. Prilikom izlaska iz vode poskliznula se i pala. Ispuhala joj se Filipova narukvica za plivanje i pošto nije znala napuhati narukvicu, morala ju je ostaviti izvan vode. Prilikom ponovnog zaronjavanja, puhnuo je vjetar i odnio narukvicu za plivanje. Gospođa Vidra bila je primorana pozvati Filipa. Filip je došao i vidio kako gospođa Vidra plače. Filip je pitao: „ Gospođo Vidro, zašto opet plačete?? Odgovorila je: „ Vjetar je otpuhao tvoju narukvicu za plivanje!“ Filip je nakon toga otišao tražiti narukvicu jer je znao da ne može biti daleko i znao je da je narukvica žute boje pa će je lako pronaći. Uzeo je narukvicu i sjeo. Razmišljao je i razmišljao i dobio ideju. Uzeo je Vidrinu  plastičnu zdjelicu od pojedenog jogurta i rekao: „Gospođo Vidro, zaronite i uzmite najviše kamenja što možete.“ Gospođa Vidra zaroni i uzme dvije pune šake kamenja i stavi ih u zdjelicu. Filip joj objasni zašto je uzeo plastičnu zdjelicu i zašto je ona išla po dvije šake kamenja. Kamenje će u zdjelici biti teško i ako ga stave na žutu narukvicu, vjetar je više neće otpuhati.  Gospođi Vidri to se svidjelo i rekla: „ Oh, hvala ti Filipe.“ Filip odgovori: „ Nema na čemu, bilo mi je drago pomoći.“

Te noći bio je jak vjetar, a gospođa Vidra je zaboravila u svoj dom unijeti plastičnu zdjelicu s kamenjem. Kad se ujutro probudila vidjela je da nema njezine plastične zdjelice s kamenjem. Zaurlala je tako jako da su je čuli i Filip i Picek i Vanček. Filip je otrčao do gospođe Vidre i pitao ju: „ Zašto ste zaurlali gospođo Vidro?“ Odgovori mu: „ Zaboravila sam unijeti unutra zdjelicu s kamenjem i sada sam je zauvijek izgubila.“ Filip je rekao:“ Pričekajte samo malo gospođo Vidro.“ I odjurio je doma u svoju garažu i počeo raditi stalak. Nakon 2 h vrati se gospođi Vidri i pokaže joj stalak. Ona se začudi i zapita Filipa:“Što je to Filipe?“ Rekao je:“To je stalak za zdjelicu, napravio sam ga od recikliranog drva.“ Kaže on i stavi još jednu plastičnu čašicu gore tako da ju pričvrsti drvenom letvicom. Gospođa Vidra bila je oduševljena, odmah je otišla po kamenje. Bila je sretna što će se napokon moći kupati bez brige i što će moći ostaviti narukvicu kod bazena.

Sljedećeg jutra došao je Filip i vidio gospođu Vidru kako je oduševljena. Rekla je: „ Filipe, stalak je izdržao. Narukvica je tamo gdje mora biti – kod bazena! Hvala ti, najbolji si prijatelj kojeg jedna kornjača može imati!“

Napisali: Bruno Polanec 6.r i David Polanec 2.b

OŠ Gornji Mihaljevec

Mentorica : Lidija Novak Levatić

Donirajte udrugu Mlada pera

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: