VRLO ZAPETLJANA PRIČA S JEDNOROGOM

Filipa i Piceka već ste imali prilike upoznati, ali ne znate za njihovu novu pustolovinu! To vam mi moramo ispričati. odvija se u šumi…
TIA: Znači Filip i Picek otišli su u obližnju šumu gdje je puno jednoroga.
TARA: ,,Tia, molim te bez jednoroga”!
I tako su otišli u šumu gdje nema jednoroga. Putem su pričali o raznim stvarima: bombonima, kolačima, autima, kućama, suncu, planetima i naravno o školi. Filip je pričao kako uskoro piše povijest koja mu baš i ne ide. Picek mu je predložio pomoć koju je Filip prihvatio pa mu je Picek putem davao instrukcije. Ma da! Filip je ubrzo shvatio da ni njemu baš ne ide povijest. To znamo po njegovim izjavama kao što je na primjer: ,,Kralj Ivek je prvi hrvatski kralj”. „Jaj, Picek, Picek, nisi ni ti baš neki povjesničar!“ Lijepo je to što je Picek predložio Filipu pomoć kao pravi prijatelj. I tako su oni došli do šume. Pogledali su desno, pogledali su lijevo i nigdje šumskih jagoda.
TIA: ,,Valjda su ih jednorozi pojeli”.
TARA: Tia, pa zar stvarno?
TIA: ,,Pa zašto ne bi bili jednorozi u priči pa s njima je uvijek sve ljepše”.
No, dobro neka ti bude. Znači došli su u šumu. Pogledali su lijevo. Pogledali su desno i nigdje šumskih jagoda. Tad su vidjeli kako je jedan jednorog potrčao i odlučili ga slijediti. I tako slijedeći jednoroga došli su do nekakve špilje. Krenuli su unutra. Picek je sav drhtao od straha, a Filip nije htio priznati da ga je strah, no svi znamo da ga je jako bilo strah. Kada su prošli špilju, došli su u nekakav čarobni svijet. Putem su susreli razna čudesna stvorenja. Susreli su vilenjake koji plešu i bojahu cvijeće, vile koje ukrašavaju kukce i gljive. Osim stvorenja doživjeli su i nekakve čudesne prizore. Šljokice su padale umjesto kiše, zečevi i lisice su bili najbolji prijatelji. Upoznali su i neke nove prijatelje: ježa Zlatka, fazana Bubeka, vilu Klaru, vilenjaka Štefeka i mnoge druge. Oni su ih vodili po tom čudesnom svijetu. Pitali su Filipa i Piceka što ih je dovelo ovdje. Oni su odgovorili da su došli u šumu po šumske jagode kojih nigdje nije bilo pa su odlučili slijediti jednoroga koji ih je doveo k njima. Njihovi novi prijatelji su im odlučili udovoljiti i odvesti ih u jedan vrt. Ispred vrta sjedila su četiri psa. Jedan se zvao Tuti, drugi Muti, treći Kuti i četvrti Puti. Svi su bili šareni i svaki je govorio svojim jezikom. Tuti je govorio tutavskim, Muti je govorio mutavskim, Kuti je govorio kutavskim i Puti putavskim. Da bi ušli u vrt, trebali su naučiti reći bok na svakom od tih četiriju jezika. Sva sreća pa je iza grma sjedio šaptač Šapki koji je toliko dugo iza grma da se već naučio sve te riječi pa je odlučio pomoći našim prijateljima. Na tutavskom je bilo tut-tut, na mutavskom mut-mut ,na kutavskom kut-kut i na putavskom put-put. I tako su oni ušli u vrt. Taj vrt bio je prekrasan. Prijatelji su im objasnili, da bi ubrali fine i slasne šumske jagode, trebat će riješiti zagonetku od zmaja Dragona i vile Dragice. Zagonetka niti nije bila toliko teška, a išla je ovako nekako: ,,Nježan i lijep kao cvijet, veseli je njegov let. Gdje je cvijeće, tamo lijeće..ima krila, nije ptica, a bio je i gusjenica.Tko sam ja?“ Hm, jedno vrijeme su razmišljali i tad su napokon shvatili da je to leptir, ljepotan livade. Super su oni to riješili i tad su mogli napokon uživati u slasnim jagodama. No, to nije bilo sve. Svaki od tih grmova imao je svoju svrhu. Jedan je davao moć letenja,drugi moć brzog pričanja. A jedan je bio kao stvoren za naše prijatelje, jer ako bi pojeli jednu jagodu s tog grma, cijela povijest bi im bila jasna. Povijest od Rima do 2. svjetskog rata bi bila jasna. I tako…dok su oni uživali u slasnim šumskim jagodama i smijali se, tako im se boja šumskih jagoda razlila po ustima pa se čuo užasan zvuk. Taj zvuk je išao nekako ovako: drrrrrrrrrrrrrrrr. Budilica jednorog! Dobro jutro, Filipe! Dobro jutro, Picek!

Napisale: Tia Kos 4.r. i Tara Kos 8.r.

OŠ Gornji Mihaljevec

Mentorica: Lidija Novak Levatić

%d blogeri kao ovaj: