Osvrti iz OŠ Šijana: Čvrsto drži joystick

U ovoj knjizi radi se o dječaku oboljelom od raka, Ninu i o njegovoj borbi s tom teškom bolešću. Tijekom boravka u bolnici, on, između pregleda i posjeta doktora, upoznaje nove prijatelje, uči ih igrati video igre i čak pronalazi i simpatiju, Jasnu. Budući da se sumnja kako je bolest dobio u Švedskoj, zbog kvara na nuklearnoj elektrani, roman nam, osim opisa Ninovog unutarnje stanja koje varira između hrabrosti i tjeskobe, ukazuje kako se moderni svijet smanjio i kako smo svi povezani.
Tijekom čitanja možemo doznati koliko bolest djeteta utječe ne samo na njega, već i na članove obitelji kao i na same doktore. Smatram da je u takvim situacijama najbitnije boriti se. Ali što ako se netko ne brine o svojem zdravlju? Neki bi to nazvali skromnost, ali meni se čini da je razlog Ninove nebrige ležao u povodljivosti. Nije toliko brinuo o svojem zdravlju, koliko što će drugi misliti o njemu kao na primjer kada je slijedio svoje prijatelje iz bolnice van, na hladan zrak, bez jakne, što je moglo samo pogoršati njegovo stanje. Po mojem mišljenju najbitniji je karakter, zatim zdravlje, a tek na kraju ugled.
To je bilo jedina Ninova osobina koja mi se nije svidjela. Imao je, naravno, i puno pozitivnih osobina. Svidjelo mi se što je hranio vjeverice jer to ukazuje da je svjestan dragocjenosti života. Lijepo je kada shvaćamo jedni druge. Kad tako ne bi bilo, svijet bi bio pust i osamljen. Trebamo razmišljati o osjećajima drugih bića jer svaka biljka, životinja i čovjek jednako su vrijedni.
Nino je također naučio svoje prijatelje iz bolnice kako se igraju video igrice. Čini se kao pozitivan čin, ali to jako loše može utjecati na zdravu djecu, a pogotovo na bolesnu. Igrice štete vidu i umu te mogu izazvati agresiju i nasilje. Za to nisu kriva djeca, već roditelji koji im to dozvoljavaju. Oni su odgovorni za djetetovo zdravlje, a kada ono postane nasilno, moraju snositi posljedice zbog lošeg odgoja. Mislim da bi svaki roditelj morao naučiti kontrolirati dijete i naučiti ga što je dobro, a što loše.
Osim igrica, Nino voli nogomet i povijest. Dobro je što ga interesiraju poučne i zanimljive stvari. Tako se razvija inteligencija i spretnost u svakom polju života. Smatram da je boravak u prirodi, na svježem zraku, može djelovati isključivo pozitivno na svačije zdravlje. Iz povijesti možemo puno toga saznati i prisjetiti se kako je nekada ljudima bilo teško živjeti bez osnovnih higijenskih uvjeta. Zato nemamo pravo biti nezahvalni, nego uživati u onome što imamo.
Još jedna lijepa stvar iz knjige na koju bi se osvrnula je pismo koje je Nino dobio od prijatelja. Kada nam netko napiše pismo to je izraz osjećaja i brige. Kasnije, ako se nama poznati ljudi nađu u sličnoj situaciji, možemo postupiti isto i izraziti svoje osjećaje tako. Kada upoznamo tako dobrodušnu i osjećajnu osobu, moramo paziti da je ne izgubimo. Samo takve ljude možemo smatrati pravim prijateljima.
Ninov otac stalno mu je dolazio u posjetu što mi se jako svidjelo. Takvi trebaju biti svi roditelji, ali, nažalost, nisu svi. Neki puštaju da im djeca rade što žele, samo da im se ne bi zamjerili. Djeca takvih roditelja, postaju vrlo često neodgojena i rade svakakve nepodopštine. To, naravno, ne mora biti slučaj. Ljude ne trebamo suditi prije nego ih upoznamo dobro. Pravi primjer za to je Nino. On je iskren i društven dječak koji je usprkos svojoj teškoj bolesti nastojao upoznavati ljude kroz druženje i njihove postupke u određenim situacijama. Dobar je prijatelj i voljela bih upoznati nekoga poput njega.
Ova knjiga nam poručuje da u najtežim situacijama treba ostati hrabar i da treba znati u sebi pronaći snagu i radost jer ćemo samo tim putem pobijediti sami sebe, a onda moći riješiti i sve ostale probleme.

Ivana Grgurević, 6. r

OŠ Šijana, Pula

Mentor: Vladimir Papić

Donirajte Udrugu Mlada pera

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: