Dani OŠ Šijana: Prosjak

Jednoga dana dječak Ivan išao je u školu. Putem je susreo prosjaka koji se tresao od hladnoće. Budući da je Ivan sa školom trebao ići na izlet na Učku, u svojoj je torbi imao deku. Dječak je prosjaka pokrio dekom i otrčao u školu. Kada je došao u razred, nikoga nije bilo. Bio je tužan i nije znao što će napraviti. Sjeo je u klupu i razmišljao. Tužnoga lica krenuo je kući.

Na povratku, ponovno je susreo prosjaka. Prosjak ga je upitao: „Zašto si tako tužan?“ Odgovorio mu je kako je zakasnio u školu i da je propustio odlazak na izlet. „Bit će još puno izleta, ništa se ti ne brini“, rekao je prosjak. Ivan je nastavio hodati do kuće. Kada je ušao u kuću, mama se iznenadila što nije na izletu i upitala: „Zašto nisi na izletu?“ „Zakasnio sam, jer me je zadržao prosjak“, odgovorio je mami. Objasnio je mami što je napravio za njega, a ona ga je pohvalila. Nakon razgovora s Ivanom, nazvala je učiteljicu i upitala je gdje su. Rekla joj je da su nedaleko od njihove kuće. Dječak je istrčao iz kuće i za nekoliko minuta stigao je na autobus.

Tijekom vožnje, Ivan je , kroz prozor autobusa, ugledao prosjaka kako se drogira. Bio je žalostan. Kada su stigli na Učku, nije imao volje za ništa. Nakon nekoliko sati, djeca su sjela na svoje deke, no Ivan deku nije imao jer ju je poklonio prosjaku. Zbog toga je morao otići u autobus te su za njim došla i ostala djeca. Stigli su doma i učiteljica je nazvala Ivanovu mamu i ispričala joj kako je Ivan bio odsutan i neaktivan na izletu. Savjetovala joj je da porazgovara s njim. Kada je Ivan ušao u stan, mama je vidjela Ivanov tužan izraz lica i upitala ga: „Sine, zašto si tako tužan?“ Odgovorio je žalosno: „Vidio sam prosjaka kako se drogira“. Rekla mu je da razmisli što će učiniti. Ivan je otišao u sobu. Legao je u krevet i razmišljao. Došlo je vrijeme za spavanje. Kada je mama ušla u sobu vidjela je da Ivan još ne spava. Zatvorila je vrata i otišla bez riječi. Ivan nije zaspao do dugo u noć, a kada je zaspao imao je noćnu moru.

Sanjao je kako je odrastao. Hodajući ulicom, primijetio je staru zgradu. Ušao je unutra i ugledao prosjaka kojem je pomogao kad je bio mali. Prosjak se drogirao. Izašao je van i razmišljao kako si prosjak upropaštava život. Budući da je bio zamišljen, nije vidio veliki kamen ispred sebe. Zapeo je za njega i pao na pod. U tom se trenutku probudio.

Otišao je na doručak. Dok je jeo, pričao je mami što je sanjao. Spremio se i krenuo na zadnji dan škole. Ponadao se kako će ponovno susresti prosjaka, no njega nije bilo pa je pomislio kako je san možda stvaran. Dan u školi bio je bogat sportskim aktivnostima, ali Ivan je sjedio sa strane i nije bio zainteresiran. Odjednom se čula sirena. Brzo je otrčao do mjesta gdje se zaustavilo vozilo hitne pomoći. Vidio je kako na nosilima odnose prosjaka. Gledao je zamišljeno za kolima hitne pomoći. „Ne smijem ovako završiti, ne smijem ovako završiti, ne smijem ovako završiti“, potiho je ponavljao spuštene glave. Prekrio je uši kako ne bi morao slušati sirenu. Kada se vozilo hitne pomoći dovoljno udaljilo odlučio je spustiti ruke. Začuo je radosno dječje klicanje. Podigao je glavu. Svugdje oko njega djeca su se igrala i smijala. Njihova sreća izmamila mu je osmijeh na lice. Odlučio im se pridružiti.

Luana Stojimanov

OŠ Šijana, Pula

Mentor: Vladimir Papić

Donirajte Udrugu Mlada pera
%d blogeri kao ovaj: