Ljetne priče iz OŠ Šijana: Strah u snijegu

“Velika mećava, hladan sjevernjak i moguća pojava snježnih lavina” – najavljuju na radiju.

Prvi dan skijanja, a mama je već odlučila da skijalištu nećemo ni primirisati. „Ja idem, makar me pojeo medvjed!“, bunio se tata.

U gondoli je vladala deset minutna tišina, mama se mrštila, gunđajući sebi u bradu. Na vrhu su nas dočekali magla, snažni nanosi snijega i poprilično nezgodan vjetar. Tata je odlučno, punim plućima, zauzeo prvo mjesto i krenuo skijati. Niz padinu je snijeg jačao, magla smanjivala vidljivost, a hladnoća probijala naša odijela. Tata je podigao štapove i proglasio stanku ugledavši obližnji restoran.

Komešanje u restoranu prekine glasan zvuk sirene. Prvo na što sam pomislila, bili su „vampiri“ koje su dva skijaša nedavno vidjela utrkujući se kroz šumu i o kojima novine danima pišu razne priče. Djelatnici skijališta upozoravali su na snježne odrone, pozivajući na prekid svih aktivnosti i hitno spuštanje s planine. Žičara je prestala voziti. Pogledala sam planinu iza sebe, a velika bijela grdobina gazila je sve pred sobom. Još veći šok je izazvao ogroman leteći objekt, koji je plavom svjetlošću obasjao planinu, a snagom motora pokrenuo lavinu. Skijaši su panično bježali. Jedino smo se moja obitelj i ja sakrili i odlučili promatrati. Poput špijuna, tiho smo izvirivali i pogledom sve pratili.

Iz letjelice su dugačkim stepenicama počela izlaziti plava bića. Ubrzo su okupirali cijelo skijalište, noseći na leđima velike prazne torbe. Obilazeći svaki kutak, prikupljali su skije. Napunjenih torbi, polako su se vraćali prema letjelici, ukrcavajući današnji ulov.

Iz obližnje šume super brzinom dojurile su dvije djevojke i dva dječaka. Nisu izgledali uobičajeno. Imali su blijedu i sjajnu put, tamnu crnu kosu i usne crvene poput ruže. Izraz lica govorio im je kako su bili željni krvi i borbe. Bili su gladni. Plava stvorenja i oni napeto su se gledali neko vrijeme. Izgledalo je kao da su se već prije susreli i željni su osvete. Samo je jedan krivi pogled bio dovoljan da sukob započne. Moja obitelj i ja nastojali smo biti tihi kako bi preživjeli predstojeći strašni sukob.

Borba je započela. Četiri neuobičajena stvorenja protiv mase plavih bića. Vukli su se, čupali i agresivno borili za pobjedu. Bili smo prestravljeni. Ništa nam nije bilo jasno, čak smo se i htjeli približiti da vidimo o kome je riječ. Ubrzo smo se predomislili kada je jedno ozlijeđeno plavo stvorenje palo pored nas. Moja uplašena sestra glasno je vrisnula i počela plakati prestravljena ozljedama nepoznatog stvorenja.

Skijalištem je zavladala tišina. Sve što smo mogli čuti bili su ubrzani otkucaji naših srca. Bilo je  mirno, dok se moj tata nije proderao da počnemo trčati najbrže što možemo.  Zadihano smo bježali kroz šumu. Nismo razmišljali o smjeru kretanja, kao ni gdje ćemo završiti. Zaboravila sam sve oko sebe i u potpunosti se fokusirala na bijeg. U jednom sam trenutku iz daljine čula jak vrisak. Bila je to moja mama. Brzo sam se okrenula, vidjevši kako bespomoćna leži na tlu pretrpana snijegom. Dotrčala sam do nje što sam brže mogla. Na glavi je imala veliku posjekotinu, a snijeg je bio prekriven krvlju. Dok su se tata i sestra približavali, ispred nas su se brzinom munje pojavila ona ista četiri stvorenja. Pogledala sam  izravno u njihove bijesne oči, bile su žarke crvene boje. Nije mi dugo trebalo da shvatim tko su i što su. Nisu izgledali onako kako su se predstavljali u filmovima, izgledali su mnogo opasnije. Bili su to vampiri. Njihovi veliki očnjaci isticali su se dok im je slina curila poput gladnih psina. Mogla sam čuti jecaje plavih stvorenja, dok nam se jedan približavao puzeći po podu. Tražio je našu pomoć, a mi nismo znali ni kako pomoći sami sebi.  Njihova ogromna letjelica uzdignula se u zrak.  Iz njih su se krenule pružati dugačke stepenice sve do nas, a netom se niz njih spustio najveći plavac. Izgledao je moćno, sigurno je to njihov vrhovni vladar. Pored sebe imao je blještavi štap ukrašen raznolikim draguljima. Kada nam se približio, jako je zalupio štapom o pod i cijelo se skijalište potreslo. Vampiri su uplašeno i slabo pali na pod moleći za milost. Vrhovni plavac odlučio ih je poštedjeti. Tri puta zamahnuo je svojim štapom oko vampira koji su ubrzo opet  postali ljudi. Gledali su se zbunjeno, opipavali su dijelove tijela, nisu mogli vjerovati da je kletva s njih skinuta. Duboko su se zahvalili vladaru i veselo nestali u šumi. Plavac je zatim prišao mojoj mami i pogladio je po glavi. Polako se vraćala svijesti, a on je u trenutku nestao. Veliki svemirski brod ubrzo je odletio u nepoznato s ostalim plavcima, prije no što sam im se uspjela zahvaliti za pruženu pomoć.

Valentina Brnos i Lucija Špada

OŠ Šijana, Pula

Mentor: Vladimir Papić

Donirajte udrugu Mlada pera
%d blogeri kao ovaj: