Petra Mak: Mučnina

Kako je teško živjeti

U neznanju,

Između tjelesnog i duševnog,

Dva ponora,

Koji te neprestano vuku za sobom.

 

Nema zvuka,

No tišine nema,

Luda glavo, na koju stranu ćeš pasti?

Crni na bijelo ispisana ti sudbina.

 

Na gozbi raskošnoj,

Svak’ svoje mjesto dobiva,

No, ne mogu razaznati,

Jesam li gost ili možda hrana.

 

No, kako bilo,

Umjesto mene,

Uvijek se drugi goste.

Ipak, ne znaju oni

Misli mojih pravu namjeru.

 

Nema mjeseca,

No sunca nema,

Ostala je svjetlost,

Što isijava iz bolnih očiju,

I ja,

A iz mene izvire svemir,

I život i smrt.

Amen.

Donirajte udrugu Mlada pera
%d blogeri kao ovaj: