Priče obitelji Pandurević-Kusturin iz Jablana

Naš zajednički dan

Bio bi to j jedan sasvim običan dan, da nije…moj pad prije odlaska u toplice sve upropastio.
Imao sam veliku ranu na nozi i morali smo odgoditi toplice. Svi smo bili žalosni.
Ali, mama je spremila jelo u frižiderić , jer nije htjela odustati i ostati doma, nego smo otišli u Zagreb na Bundek. Tada sam shvatio da nije važno gdje idemo nego da smo skupa proveli dan.

Antonio Pandurević,4.razred

PŠ Jablan,Vrbovsko

Naš zajednički dan

Bio bi to još jedan sasvim običan dan, da nije……počela padati kiša. Tog dana smo htjeli ići na jedno jezero pecati ribu i roštiljati. Gledali smo stalno u nebo hoće li se razvedriti, ali nije. Nismo htjeli odustati od zajednički provedenog dana. Sjeli smo za stol i smišljali što bi drugo mogli organizirati.
Odjednom smo se sjetili! Nije važno gdje smo, nego je važno da smo zajedno! Okupili smo se u dnevnom boravku i igrali svakakve igre i bili sretni i veseli .
Nismo ni primijetili da je kiša prestala .

Dijana Kusturin,  mama

Donirajte Udrugu Mlada pera

Odgovori