Priče obitelji Gotić iz Ljubešćice

Tatin zagrljaj

Bio bi to još jedan sasvim običan dan, da nije tog jutra moj tata „ustao na lijevu nogu“.  Uistinu je doskakutao do moje sobe i rekao mi: „Leona, boli me noga pa te danas mama vozi u školu.“ Potiho sam odgovorila: „Dobro.“ Odskakutao je u svoju sobu, a ja nisam dobila svoj očekivani, topli, jutarnji zagrljaj.

I tako me mama odvezla u školu. Kroz nježan osmijeh poručila mi je da budem dobra u školi. Ona je krenula na posao, a ja u učionicu. U školi je bilo lijepo kao i svakoga dana. Učili smo prva slova abecede, brojeve i lijepe pjesmice.

U sebi sam razmišljala što sam prošloga dana ili tog jutra pogriješila da nisam dobila tatin topli zagrljaj ili ga je noga zaista tako jako boljela da je zaboravio na zagrljaj.

Kada sam se vratila kući, tatu više ništa nije boljelo. Bio je veseo kao i svakog dana, pa sam i ja bila sretna. Upitao me kako je bilo u školi, što imam za zadaću, jesam li gladna?

Kada je došla večer, sjeo je pokraj mene i priznao mi da je cijelog dana bio tužan jer je zaboravio na naš zagrljaj. Čvrsto sam zagrlila tatu i bila sam veoma sretna.

Zajedno smo učili slova i brojeve, čitali priče i tako sam zaspala u njegovom krilu.

Na kraju, moram vam priznati, ovu sam priču izmislila. Moj tata se zbog toga nimalo ne ljuti. Oboje znamo da me čekaju, kad sam sretna ili tužna, dobra ili manje dobra, njegovi topli zagrljaji.

Ja sam uistinu sretno dijete!

 

Bicikl

Bio bi to još jedan  sasvim običan dan,  da nije Leona,  jedne ljetne subote, na tavanu ugledala stari bicikl. Pozvala je mamu i rekla joj da želi naučiti voziti bicikl.

Tata je napumpao gume, podigao sjedalo  i volan.

Leoni je trebalo dugo vremena da skupi hrabrost i da sama sjedne na bicikl koji nije imao pomoćne kotače.

Mama je s njom vježbala cijeli dan i polako se počela spuštati večer. Leona je ipak , uz nekoliko manjih padova, naučila voziti bicikl.

Bio je to poseban dan za Leonu i njene roditelje. Do kasno u noć, pričali su i veselili se Leoninom uspjehu.

Dogovorila je s mamom da će i sljedeći dan vježbati vožnju u dvorištu, a zatim će uz maminu pratnju, voziti  bicikl do igrališta.

Leona je te večeri obećala da će što prije naučiti pisati slova. Želi napisati pismo svetom Nikoli da joj donese – pogađate li što?  Novi rozi bicikl!

 

Leona Gotić, 1. razred

OŠ Ljubešćica

Ivica Gotić, tata

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: