Inatljiva priroda

Inatljiva priroda - Nikola i Marta Toić
Inatljiva priroda - Nikola i Marta Toić
Inatljiva priroda - Nikola i Marta Toić
Inatljiva priroda - Nikola i Marta Toić
Inatljiva priroda - Nikola i Marta Toić
Inatljiva priroda - Nikola i Marta Toić
Inatljiva priroda - Nikola i Marta Toić
Inatljiva priroda - Nikola i Marta Toić
Inatljiva priroda - Nikola i Marta Toić
Inatljiva priroda - Nikola i Marta Toić
Inatljiva priroda - Nikola i Marta Toić
Inatljiva priroda - Nikola i Marta Toić
Inatljiva priroda - Nikola i Marta Toić
Inatljiva priroda - Nikola i Marta Toić
Inatljiva priroda - Nikola i Marta Toić
Inatljiva priroda - Nikola i Marta Toić

Bio bi to još jedan običan dan, da nije stiglo olujno nevrijeme. Zapuhao je hladan i snažan vjetar. Priroda se probudila da nas podsjeti kako o prirodi trebamo brinuti, poštovati je i diviti se njezinoj ljepoti. Jeste li čuli priču što priroda može učiniti čovjeku kada zaboravi na sva pravila o prirodi. Priroda nas voli, no volimo li mi nju u istoj mjeri? Uzvraćamo li joj ljubav koju nam pruža? Ispričat ću vam priču što priroda može učiniti zbog neuzvraćene ljubavi i brige.

Postojale su tri prijateljice: morska princeza Jana, šumska princeza Anja i zemaljska princeza Maja. Živjele su jedna nadomak druge. Njihovo prijateljstvo bilo je puno poštovanja, nesebičnosti i ljubavi.

Morska princeza Jana živjela je u Jadranskom moru. Imala je dugu kosu boje neba. Nekada su njezinu kosu krasile razne školjke, ali sada školjaka skoro više nema. U njezinoj kosi sada plovi samo smeće. Što ljudima ne treba, to bace u more. Nije ona tužna samo zato što njezinim domom vlada smeće, već zato što je ostala bez svojih prijatelja. Rak Krešo odlučio je otići daleko. Ribica još i ima, ali ni njima ovdje više nije bajno.

Nedaleko od morskog svijeta protezala se jedna divna šuma. U njoj su dom našle krasne životinje: vjeverica, sova, zec, medvjed, vuk, lisica, jelen pa čak i maleni jež. Šumom vlada šumska princeza Anja. Da samo vidite u proljeće tu zelenu boju i raskoš njezine kose! Kosa joj izraste u grančice koje se zazelene zbog toplih zraka sunca. Grančice prolistaju pa se zapetljaju pune listova. Tako zapetljane ispletu prekrasne pletenice. Ubrzo stiže jesen, a u njezinoj kosi tu i tamo stoji još koja pletenica. Čim zapuše hladni vjetar, zima je i ljudi odluče da im baš njezina kosa treba za ogrjev.

Na polju tik do šumskog svijeta nalazi se zemaljska princeza Maja. Nekada su ljudi njezinu dugu smeđu kosu poštovali. Na njoj su sadili cvijeće, voće i povrće. Dom su tu našle krtice, pauci, puževi, mravi. Kada bi krtice kopale pod zemljom, izbacivale bi na površinu različito korijenje biljaka i onda je njezina kosa izgledala raščupano. Često su je znale tako ljutiti, ali ipak su joj bile drage. Ona je pak izgledala kao prava princeza iz bajke. Sada ljudima ona služi samo za odlaganje smeća. Njezina tuga svakim je danom bila sve veća i veća.

Prijateljice su svaki dan razgovarale o ljudima, plakale i jedna drugoj se jadale. „Što je ljudima danas da na nas ne paze?” upita tužno Jana. „Zar im stvarno nije bitan naš svijet?” pomisli Anja. Odmah za njom upita Maja: „Zar im nije bitna hrana, ni zrak, ni zemlja čista?” „Ako ljudi unište nas, što im je onda ostalo?” rekoše one u jedan glas.

U toj tuzi i vlastitoj boli shvatile su da ljudi njihove suze i bol ne vide. Ne obaziru se oni na njihovu patnju, čak niti ne razmišljaju o svom zdravlju. Odlučile su zato: spasit će svoj svijet. Znaju da nemaju lak zadatak, ali vratit će one svoju ljepotu. More će biti puno života, šumu će krasiti stabala mnogo, zemlja će biti puna biljnog i životinjskog svijeta. One će opet biti čiste kao suze ljudskog oka. Ljudi će se ponovno diviti njihovoj ljepoti, brinuti se o njihovim plodovima, čistom zraku i zahvaljivati im na svakom koraku.

Zajedno su odlučile da će ljudima uskratiti hranu. Nema više riba, školjaka, raznog voća ni povrća. Kada ljudi budu gladni, možda onda shvate da im mi trebamo da bi živjeli. Za to im trebala sva pomoć morskog, šumskog i zemaljskog svijeta.

Svaka princeza obavijestila je stanovnike svoga svijeta da će se boriti protiv ljudi i zatražila njihovu pomoć. Oni su se svi odmah složili i krenuli u borbu.

Morski svijet sagradio je veliku palaču pod morem od morskog kamena. Sav je morski svijet bio unutra, sakriven od ljudi. Svaki dan su organizirali ili kartanje, pjevanje ili plesanje. Meduza zvana Krezuba svako je jutro imala karaoke. Čak su imali dane čitanja bajki. Svi su uživali.

Šumski svijet napravio je špilju od suhog lišća. Sav ju je šumski svijet složno gradio. Oni su dane provodili u smijehu i galami. Znala se dogoditi koja svađa, primjerice, oko toga koja je životinja ovdje najjača, ali sve bi oni to brzo razgovorom riješili. I opet bi njihovom špiljom orio glasan smijeh.

Zemaljski svijet pomoć je trebao potražiti od nebeske princeze Tanje. Zamolili su je da, dok njihova pobuna vlada, Zemljom vlada samo sunce kako bi njezina kosa bila suha kao suhi list na grani. Za to vrijeme, zemljani svijet svoju je kućicu napravio unutar zemlje. Oni su igrali društvene igre i utrkivali se tko je najbrži pod zemljom. Uvijek je na cilj zadnji dolazio puž. U njihovom svijetu vladalo je samo veselje i sloga.

Tako su ljudi nakon nekog vremena ostali bez hrane. Nisu se uopće zabrinuli. Trošili su još ono malo što su imali. Kada su ostali i bez toga ­– ljudi kao ljudi –snašli su se tako da su jedni od drugih počeli krasti ostatke hrane. Kad su ostali bez zdrave hrane, brzo su počele razne bolesti. Tek kad su bolesti došle, shvatili su što su činili. Morski svijet smo onečistili, životinjama dom uništili, zemlju smo zagadili. Kako smo sebično to mi živjeli!?

Krenuli su ljudi iz mora vaditi sve smeće, šume više nisu sjekli bez razloga, zemlju su očistili, počeli ponovno saditi i o njoj brinuti. Tako su tri princeze opet bile lijepe. Njihove kose sad su divne i svaka sa svojim ukrasima. Janina je kosa sada puno školjaka raznih, Anja sada u kosi ima pletenica bezbroj, zna se čak naći i koji cvjetni pupoljak, a Majina kosa puna je cvijeća, raznog voća i povrća. Sretne one sad su kad ih ljepota krasi. O njihovoj ljepoti pročulo se nadaleko te je ova vijest došla i do raka Kreša. On se vratio kući i kaže da mu je baš lijepo. Čak je rak Krešo račici Mačici ponudio brak. Sada oni žive i opet caruju u našem čistom, lijepom i modrom moru.

Morski, šumski i zemljani svijet ostavlja za vas poruku ovu:

 

Šume morate čuvati

kako biste životinjama dom sačuvali.

Mi smo pluća vaša

i bez nas nema vam čistog zraka.

 

Morski svijet morate poštovati!

Nemojte ga više prljati

ako želite

zdravo živjeti!

 

O zemlji treba brinuti,

smeće u pravu kantu razvrstati.

Crna, plava, zelena i žuta boje su vaše

kako biste sačuvali vrtove naše.

 

Danas su ljudi naučili da ne smijemo zaboraviti na prirodu jer o njoj ovisimo. Morska princeza Jana, šumska princeza Anja i zemljana princeza Maja više ne strahuju od ljudi nego se vesele njihovom društvu.

Nikola Toić, 8 godina

Cres

Marta Toić, mama

 

 

 

 

%d blogeri kao ovaj: