Maslina

Zdravo!
Ja sam čuveni plod masline, ljudi nas vole jesti. Ja ne želim da baš mene pojedu, više volim visjeti na drvetu.
Rodila sam se kao cvijet, u društvu pupoljka . U proljeće .
Živim u jednoj lijepoj ulici koja se zove Štinjanska cesta, a broj kuće pored mene je dvadeset i četiri. U mojoj okolici je puno šarenih kuća i puno veselih susjeda. Volim vidjeti Niku Petković koja mi često dolazi u posjet i penje se na moje stablo. Ponekad se bojim da me ne bi ubrala , ali kao da me čuva, želi da se još igram na stablu. Život mi je super. Kod Nike živim. Njezini roditelji (kad Nike još nije bilo) mislili su da nešto nedostaje pored kuće pa su posadili moju mamu. Najmlađa sam u obitelji. Imam gomilu braće i sestara. Jedva sam čekala da počnem rasti iz cvijeta u pravi plod masline.
Kako sam čekala tako sam i dočekala. Počela sam rasti u veliki plod. Volim gledati kako ptice lete na nebu i zamišljati kako je to živjeti kao ptica. Nekad mravi hodaju po meni pa me njihove nožice škakljaju. Volim se družiti s mojim rođakom listom.
Nisam ni slutila da će mi se dogoditi ovo…. Jedne večeri bila je oluja. Stvari su letjele svuda u okolo. Bilo je to vrijeme jeseni. Svi su zatvorili prozore i vrata. Dok sam se skrivala vjetar je jaaako puhao. Skamenila sam se od straha odnosno iscijedila (tako masline kažu). Vjetar je puhnuo i poletjela sam. Odjednom sam shvatila da sam se otkotrljala od kuće i svojeg drveta. Nema više običaja kao nekada. Ugledala sam djecu i osjetila tugu. Bojala sam se da će me zgaziti, ali nisu. Skinuli su mi zelenu kožu i stavili sjemenku u zemlju. Počela sam rasti i postala drvo. Od tad počinje nova i sretna životna priča…
Gospođica Maslina

Nika Petković, 10g,IV razred,
PŠ Štinjan, OŠ Veli Vrh, Pula

Donirajte Udrugu Mlada pera
%d blogeri kao ovaj: