Smrt zmajeva

U prosincu 2019. godine objavili smo na stranici Udruge  Mlada pera najavu za natječaj u 2020. godini (Tajne priče Zmajčeka Pozojčeka), a ambasadorica Gita je povela tatu po inspiraciju u Muzej Međimurja ispod kojeg spava Zmajček Pozojček! Gita je dobila inspiraciju za priču koju je poslala na natječaj, no i tata Goran je dobio inspiraciju za jednu predivnu pjesmu o Frankopanu, Zrinskom i Dragom sercu Katarini te Pozoju!

Smrt zmajeva

 

Podno starog grada Zrinski,

katakomba što zavija,

sav zarasten, već starinski,

tunel gmiže kao zmija.

 

Sred tunela Pozoj sniva,

stoljećima tu već drijema,

zelen Pozoj, ćud brižljiva,

čuvar stoljetnog bagrema.

 

San mu mori isti prizor,

ko pred tri i pol stoljeća,

Katarina, uz svoj prozor,

čita pismo čak iz Beča.

 

“Drago serce!” Zrinski piše,

dok ga čeka sudba kleta,

mač se sudbe nad njim njiše,

od nje traži oprost svijeta.

 

Grune Pozoj, granje skrši,

otre zemlju sa svog ćela,

sva mu krljušt bijesno strši,

uvis vine kao strijela.

 

Umrli su naši zmaji,

Frankopan i Zrini Petar,

pravi hrvatski su to Pozoji,

nek im lagan svaki metar!

 

Ne bijesne to oluja tmine,

to se zmaju srce slama,

“Navik živi, ki pošten zgine!”

urla gnjevno Zee-Yah Bigrama.

Goran Radiković

%d blogeri kao ovaj: