Zmajček Pozojček i blago iz dubine

Bila je oluja. Nebo su prekrivali sivi oblaci, a iza njih tutnjala je grmljavina. Vjetar je hukao na sve strane, a kiša polijevala grad. Stabla u parku tresla su se poput travki na livadi. Jedan stari jasen srušio se na otvor tunela ispod grada Zrinskih u kojem je živio Zmajček Pozojček, pravim imenom Zee-Yah Bigrama. On kao zaštitnik drveća stara odumrla stabla uklanja,a mlada posađuje.Pokušavao se provući ispod stabla, ali nije uspio. Zatim ga je pokušao odgurnuti prednjim nogama, no bezuspješno. Jako se razljutio pa pregrizao stablo, ono se pretrgnulo i mogao je izaći. Kad se izvukao iz tunela, shvatio je da mu je ispao zub. A baš danas je bio pozvan na dravski šaran na rašljama kojeg strašno obožava. Tužan i ljutit poletio je prema Donjem Vidovcu gdje ga je čekao njegov prijatelj vidovski zmaj. On je zemljano smeđe boje s četiri noge, dugačkim repom i čak devet glava. Njegovo zmajsko ime je Zee-Yah Tistore Ziba, a ono znači Tristozubi zmaj. Kad je sletio kod Čičanske jame, osjetio je miris sumpora. Naime, vidovski zmaj je zapravo hidra. Hidra je vrsta zmaja bez krila, koji ima devet glava i otrovni sumporni dah. Suprotno ljudskim vjerovanjima, hidra nije bila okrutna niti zla. Zmajček Pozojček požalio se na nezgodu. Vidovski zmaj se nečega dosjetio te ga odveo do korita rijeke Drave. Tamo su ugledali dvojicu starijih muškaraca na staroj, trošnoj splavi, a sa sobom su imali nekakav alat. Hidra je objasnila Zmajčeku Pozojčeku da su to dravski zlatari. Zlatari su znali za hidru jer ih je štitila od poplave i čuvala da se ne utope. Pristali su im pomoći. Izvadili su “lopatu gledaljku” kako bi istražili pješčanu obalu. Tražili su crvenkast pijesak, jer je to značilo da tamo ima zlata. Ukoso su postavili veliku hrapavu dasku i dok je jedan lopatom grabio šljunak i pijesak, drugi je to odmah zalijevao vodom. Nakupinu s hrapave daske stavili su na manju vrbovu dasku koja je bila udubljena u sredini. Ta daska se uronila u vodu i lagano ispirala. U dnu udubine zasjali su grumenčići zlata. Pomoću žive skupili su ih u zlatnu kuglicu. Zmajček Pozojček je u komadu drveta izdubio oblik svojeg zuba, a zlatari su otopili zlatnu kuglicu i tekuće zlato ulili u kalup. Nastao je pravi pravcati zmajski zlatni zub. Zmajček Pozojček želio se odužiti zlatarima. Sjetio se srušenog jasena, te je pomoću svojih pandži i vatre od njega napravio dva dugačka čamca, kako zlatari više ne bi bili na trošnoj splavi. Kad je stigao s čamcima, s obale se širio miris pečenih dravskih šarana.

 

Gita Radiković

OŠ Petar Zrinski, Šenkovec

%d blogeri kao ovaj: