Andrea Biletić: Tajanstvena vrata

Mali kralj naslijedio je prijestolje kralja. Oduvijek je bio malo zaigrano dijete. Prolazili su dani, odrastao je. Živio je u velikom dvorcu. Ponosni sin, imao je moć nad kraljevinom. Nekako je sada bio ozbiljan kao nikad prije. Odlučio je razgledati dvorac.

Oduvijek su ga mučila velika tajanstvena vrata s čudnim bravama i ključevima. Vrata su oduvijek bila zaključana. Jedina želja bila mu je otvoriti ih, ali nije imao ključ. Odlučio ga je potražiti. Tražio je u svim prostorijama: ispod stola, iza polica, između knjiga, na ormarima.

Čarobna vrata očekivala su ključ. Mali kralj pronašao ga je pored ladica. Spustio se niz stepenice i potrčao k’ vratima. Dostojanstveno su se otvarala.

S druge strane ga je dočekao neobičan prizor. Velika šuma sa šarenim stablima, ugodno je iznenadila maloga kralja. Odlučio je razgledati nepoznati svijet. Udaljio se od vrata. Ugledao je mnogo neobičnih životinja. Izašao je iz šume i ugledao prostrano plavo more. Razgledao je naravno i vodeni svijet. Izašao je iz mora i uputio se natrag, ali nije vidio vrata.

Tražio ih je pored stabla i iza cvijeća. Odustao je. Nije imao vjere u sebe.

Polako se udaljavao. S tugom na licu tiho je nestajao. Nikad ih više nije pokušao pronaći.

(Inspirirano tekstom Danijela Dragojevića, Bajka o vratima)

Andrea Biletić, Pula

 

Donirajte Udrugu Mlada pera

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: