Marina Galinović: Život

Toliko ljudi hoda ovim svijetom,

Sa nekom svrhom u svojim očima,

Ali u svom srcu znaju,

Da takav život je laž,

Alarm se čuje u 6 ujutro,

Kao i svaki drugi dan,

Kako bi mogli ići na posao koji mrze,

Jer im treba plaća,

Sve što vrijeme radi jest oduzima od njih,

I čini se kao da nikada ne daje,

Uvijek čekajući da dođe dan,

Kada napokon mogu normalno živjeti,

Bojim se da ću jednog dana postati baš kao i ostali,

Stopiti se s gomilom,

Jer sam potisnula snove,

Da ću se osvrnuti na život,

Na prilike koje su mi promaknule,

I shvatiti da nikada nisam uistinu živjela,

Već da sve što sam radila je samo postojala.

 

Marina Galinović, Vinkovci