Sara Veličkovski: Vjeverica i motor

Svanuo je sunčan dan.
Vjeverica je uživala u svojoj kući, u duplji stabla grickajući lješnjake.
Odjednom je čula snažan prasak i stablo se zatreslo. Vjeverica se jako prestrašila. Izjurila je iz
svoje kuće i ugledala motor zabijen u stablo. Stablo je bilo oštećeno.
Kućo moja, dome moj, što se to dogodilo? – vikala je vjeverica.
Jao, motoru, što si to učinio?
Motor se polako podignuo, sve ga je boljelo. Dok je prolazio cestom, pukla mu je guma i
odletio je u stablo.
Vjeverica se ljutila jer je prebrzo vozio i zbog toga oštetio njezin dom. Motor se ispričao
vjeverici i opravdavao da mu je pukla guma, da nije on kriv. Ali vjeverica nije odustajala i
svađala se s motorom satima.
Svatko je vodio svoju politiku.
Motoru je to već dosadilo, nije se htio više svađati s vjevericom. Ali vjeverica nije prestajala.
Sad već ljut, motor joj je viknuo da si je sama kriva jer je od tolike šume i stabla, svoju kuću
napravila baš na stablu uz cestu.
Vjeverica mu je rekla da će ona živjeti gdje želi, a on neka sljedeći put bude oprezniji i polakše
vozi. Okrenula se i otišla kući, a motor se šepajući odvezao niz cestu.
Cijela šuma je danima pričala o vjeverici, motoru i njihovoj svađi.

Sara Veličkovski, Pula

Donirajte Udrugu Mlada pera
%d blogeri kao ovaj: