Slavica Osmanović: Kriminalna ljubav
Ja sam jedna klupa Klupica na autobusnom kolodvoru. Ima raznih događaja u razno doba dana. Noću je često hladno i ima mraza. Nazvala sam ga Bijeli. On svako jutro baci svoj pokrivač na mene. Zimi noću nema nikoga da sjedne na mene da slušam njihove tužne i sretne trenutke.
Ljeti, noću često dolaze cure i dečki pa sjednu na mene i tu se jako rastužim. Oni se tako vole i grle, a ja?? Ja sam samo obična klupica na kolodvoru koja nikad neće pronaći svoju ljubav.
Jedne noći došli su mladić Ivan i djevojka Vanessa na kolodvor i sjeli su na mene. Grlili su se, i ljubili. Odjednom je dojurio pijani mladić Stjepan.
Počeo vikati na djevojku Vanessu, a ona je pobjegla. Ivan je ustao s klupe, izvadio pištolj i pucao na pijanog Stjepana. Pobjegao je, a Stjepan je izbjegao metak, ali je znao da će po njega doći policija. Čekao ih je satima i razmišljao o svemu. Svo vrijeme u glavi, imao je nju, djevojku svog života, Vanessu, koja ga je prevarila i ostavila samog tužnog pijanog i slomljena srca da sjedi na meni.
Slavica Osmanović, Pula
