Franco Nemo: Šuma govori

Došlo je proljeće. Život se ponovo vraća u sve njene kutke. Ptice cvrkućući zovu da svi, konačno, izađu na dnevno svjetlo koje se preljeva veseljem i pozitivnošću preko svakog živog stvora.

Gledam kroz prozor i pijem topli čaj. Promatram kako su raskošno procvjetali šafrani, ljubice i žuti jaglaci. Procvjetalo cvijeće veselo pozdravlja sunčevu toplinu koja ih brižno i pažljivo dodiruje po uzdrhtalim listovima i laticama.

Prošlo je nekoliko dana oblivenih kišom. Visoka debela stabla ponosito mjere sve slučajne prolaznike. Mirno, udišući zrak kojeg velikodušno poklanja priroda, krenem šumi u susret.

Oko mene opet teče radost prirode, a ja uživam u njoj. Vjetar lagano zatreperi mlado lišće s kojeg padnu zadnje kapi. I šuma šumi svoj pozdrav: „ Opet sam tu, sva u ljepoti, dođi!“ Neki potok u daljini zažubori: „Dođi, dođi nama!“

Još je pomalo vlažna, crna zemlja na uskoj stazi koja vodi u nepoznate dubine ovog zelenog raja.

Sav sretan shvatih, šuma je zašumila oko mene.

Franco Nemo, Zagreb