Amelia Kramar: Zauvijek

Samo taj jedan put,
htjela sam osjetiti njezin dodir, miris.
Bila sam skrušena,
bez volje.

Njezina ruka zvala me
sve više i više.
Ono najgore,
trebala mi je.

Nisam znala kako
prestati misliti o njoj.

Moja baka,
zadnji put bio je jučer,
tu jednu riječ zauvijek pamtim.

Njezine oči zaboraviti neću…
šutim… sama u svojoj tami
čekajuć’ njezino svjetlo.

Amelia Kramar, Pula