Klara Peruško: Mali princ u Šijani

Ugledala sam dječaka kako izlazi iz naše školske knjižnice. U ruci je držao knjigu Mali princ. Čim sam ju ugledala odmah sam zakolutala očima. Sjeo je na kamene stepenice ispred knjižnice i žustro počeo prelistavati i čitati svaku stranicu. Izgledao je kao da mu se žuri, kao da nešto traži. Prišla sam mu bliže i pogledom primijetila kako izgleda baš poput malog princa iz knjige Mali princ!
“Bok, ja sam Mali Princ. Nemoj me ništa pitati! Nedavno sam napustio kućicu djevojke kose crne poput pepela i usna crvenih poput ruža. Ispratila me sa svojih sedam porculanskih vrtnih patuljaka. Luda ženska. Uglavnom hodao sam šumom pored groblja i ugledao ovo mjesto. Budući da nisam znao gdje sam ni kako sam dospio ovdje, upitao sam visokog gospodina koji je popravljao ulazna vrata i glasno pjevao, gdje najbliže mogu pronaći knjige. Uputio me ovamo. Kako sam svjetski fenomen nije bilo sumnje da neću pronaći ono što tražim.”
Zamahao mi je knjigom pored nosa i nastavio čitati.
“Siguran sam da tu negdje piše kako mogu doći kući.”
“Kako ne znaš gdje ti je dom i kako doći do njega kad si sam napisao ovu knjigu!”
Moj mozak nije uspijevao probaviti ono što upravo gleda i sluša.
“Ma kakvi ! Nisam ja napisao knjigu. Neki Antoine de Saint Exupèry me stavio u nju.”
“Ti meni hoćeš reći da si upravo bio kod Snjeguljice i kako si otišao od svog doma kako bi pronašao knjigu u kojoj tražiš odgovore kako da dospiješ nazad?
“ Nisam pobjegao. Jedan gospodin je zadao zadaću za dvadeset i sedam učenika da izmisle što bi se dogodilo kada bih sreo tu tvoju Snjeguljicu. Svaki od njih je započeo svoju priču i svaku tu priču sam morao proživjeti. Tako su me izvukli iz vlastite priče, odnosno knjige. Na moju žalost, nitko nije dovršio priču. Nisu osmislili kraj! I sada sam zatočen ovdje.“
“Ima smisla. Baš sam ujutro radila tu zadaću.“, rekla sam.
“Znači i ti si kriva!“, viknuo je.
“Djelomice. Ti lijepo uzmi tu svoju knjigu. Prošeći se gradom, obiđi Arenu, pojedi sladoled i pričekaj do navečer. Do tada ću već nešto smisliti.“
“Dobro. Bolje ti je to bude što prije!“, rekao je.

Uzeo je knjigu pod ruku i polako izašao iz škole. Kada sam stigla kući krenula sam dovršavati zadaću“ Mali princ je izašao iz naše škole i otišao do gradske knjižnice. Šetao je njome dok nije naišao na prezime Exupéry. Otvorio je knjigu i nastavio čitati do samoga kraja, do posljednje riječi. Pročitavši ju, iznenada se stvorio na zadnjoj stranici, mašući s osmijehom na licu. Knjiga je tresnula o pod, a stara je knjižničarka podigla i stavila je na jednu od polica uz stotine primjeraka knjige Malog princa.

Klara Peruško, Pula

Donirajte Udrugu Mlada pera

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: