Lara Fulir: Kontrola

Opak mi se osmijeh raširio preko usana dok sam otvarala knjigu.
Stranicu za stranicom taj se osmijeh širio, a srce mi je udaralo.
Bilo je tako uzbudljivo čitati o njoj, biti ona, boriti se među krilatim bićima, dok čarolija sve vrijeme moćno bubnja u njezinim žilama, mojim žilama. Lice joj je bijedo, a crte lica oštre pa ipak smrtno lijepe.
Izvrnut ushit mi je grijao krv kad sam osjetila njezinu krivnju, okusila bol, a propatila nisam nikakve posljedice.
Njen užas smrznuo mi je srce i nasmiješila sam se vragolasto osjetivši trnce koji su mi se spuštali niz kralježnicu.
Srce mi je ugrijala njezina sreća obasjavši ga mekim sjajem te sam preskočila te stranice prilično brzo, ta je toplina ostavila gorak okus u mojim ustima.
Snaga koju je imala me opijala, tekla u slatkim rijekama moći kroz moje vene.
Postojala je tama u njoj u koju sam bila zaljubljena, tako potpuno i nevjerojatno zaljubljena da mi je nestalo daha dok sam o njoj čitala.
Drhtav izdisaj napustio mi je grlo dok je umirala, dok sam osjećala njezinu bol, a ipak mi se nježan smiješak igrao na usnama.
Onda je preživjela i dok sam čitala mogla sam osjetiti kako njezino umorno srce ponovno poskakuje u život.
Svjež zrak grickao je njezinu ožiljcima obilježenu kožu i ja sam zadrhtala, ošamućena dok sam kroz njezine oči gledala zvijezde što su krasile tamu noći svojim vječitim sjajem.
Kad joj je povjetarac razmrsio kosu mogla bih se zakleti da sam i ja osjetila kako mi ljubi kožu, nježan i hladan.
Nakratko sam zatvorila oči pa onda okrenula stranicu.
Bila je ljuta, kipjela od bijesa, spremna spaliti svijet do temelja i zamrznuti ga snagom svog ledenog gnjeva, a zatim otopiti plamenom vrućinom svog nezadovoljstva.
Nasmijala sam se otrovno i zlobno, a iza tog zvuka skrivala se mračna prijetnja.
Čitala sam dalje, dalje i još, više, žedna i očajna za još, još, još.
Osjećala sam.
Živa, u opasnosti, plesala sam sa smrću čiji su se hladni prsti obavili oko mog struka, tjerajući dah iz mojih pluća.
Oduševljena i uzbuđena trčala sam kroz polja i šume, kroz neistražene zemlje s ratnicima i herojima pored mene.
Svijet je bio okupan u bojama toliko žarkim da su me zaslijepile.
Jecala sam i smijala se dok je njeno srce bivalo slomljeno i obnovljeno, cerila se i siktala dok se borila, dok se krv prolijevala, a suze padale. Smijuljila sam se kad se šalila, a ponosno osmjehnula kad je stajala čvrsta i nepokolebljiva i bila svoje bitke.
Okrenula sam stranicu i pronašla ništa doli praznog papira.
Žurno sam okrenula stranicu natrag pa opet gotovo derući knjigu u svojoj pohlepnoj potrazi za ostatkom priče.
Knjiga je ispala iz mojih drhtećih ruku i udarila o pod uz potmuo tup udarac.
Sklupčala sam se omotavši tanašne ruke oko koljena.
Zacviljela sam.
Tama se omotala oko mene u čudesnim nijansama ljubičaste i plave za koje bi netko zasigurno pomislio da su predivne kad bi me pogledali. No taj netko ne bi čuo glas što mi je šaputao, ne bi znao kako sam bespomoćna bila kad bih čula te meke tihe riječi što su ubadale toliko duboko da sam mislila da ću iskrvariti.
Umrtvljenost me preplavila, a ja sam željela ništa više nego li ju otjerati dok se ljepila za moju vlažnu kožu plazeći toliko polagano da je gotovo škakljala.
Nije bilo čarolije u meni da razbije nepokretnost niti viteza koji bi me spasio.
Bila sam sama u bezizlaznom zatvoru svoga uma.
Uspravila sam se na nesigurne noge i oteturala do police.
Izabrala sam još jednu knjigu te se smjestila natrag u krevet gdje sam ponovno pobjegla u svijet bolji od ovoga.
Moja je tama izblijedila u namreškanim valovima plutajući iznad mene i čekajući priliku da opet napadne moje ranjive misli.
Ubrzo sam i tu knjigu završila, dopuštajući joj da padne na pod.
Ugasivši svjetlo, upuzala sam ispod pokrivača i sklopila oči. Pripremila sam se na još jednu neprospavanu noć
Moje su misli uklizile ispod tople plahte i smjestile se uz mene grebući i grizući.
Neke su vikale, a neke pak šaptale no sve su mi zaledile krv u žilama. Gušile su me, izvlačile zrak iz mojih pluća.
Bez daha, pokušala sam se usredotočiti.
Ti tamni kovitlaci misli i straha bili su moji da ih kontroliram.
Ponavljala sam to kao bolesnu molitvu dok se nisu počeli uvijati meni po volji, stvarajući priču kojom sam vladala ja i vodeći me u pospanost gdje ću sanjati o danu kad postanem ta koja kontrolira tamu.

Lara Fulir, Zagreb

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: