Nikolina Antić: NJEN VRTAL

Sjeđah na vrhu nekih vrtova
Međ’ ružama
I sveudilj se divjah trncima
Kako je zahvalno što se vraćaju u javu
I ona u javi mi se svidje
Pa ju odlučih uzet’ sebi

I sjeđah dugo vrijeme na vrhu nekih vrhova
Pa me k’o konjanika naga u istini od štita
Prstom k’o kopljem zateza u osrčje
I mrkla me spoznaja zabaci
U tle moje najveće visine
Isto dijete u blatu klečah
Pa me pecne što

Sjeđah za to vrijeme u dnu nekih vrata
Samo što znadoh koja su 
Ne otvori jesenas, jutros ni ikad
Ne dotiču ju krvave od suza položene šake
U molitvu
Isto vojnik u ratu padah
Što voli nađe način da te zgazi
(A ja udatu sam ljubio ženu
I sveudilj se divjah trncima)

Nikolina Antić, Zagreb