Lea Zelić: Poljupci

Gledam u nemirno more.

Razigrano, modro, puno toplote.

Kao tvoj šapat

šumi i šušti.

Kao sjaj u oku tvome,

kao suza u oku mome,

presijava se more.

Dok sjedim tako u plićaku,

gledam u beskrajnu morsku daljinu.

Kao da mi od tamo nosi more,

poljupce tvoje u svitanje zore.

Razmišljam hoćeš li čuti

kada kažem da te volim.

Razmišljam hoćeš li osjetiti

poljupce na slatkim usnama tvojim.

I zamolim tako plavetno more

da ti donese ljubav i poljupce moje.

Lea Zelić, Zagreb