Greta Percan: Iz koje si knjige?

Odjednom, probudila sam se u nepoznatom gradu. Pored mene je prošla djevojka, pitala sam je za pomoć. Ona se prestrašila i začudila kako jedna ruža može govoriti. “Ajme kako si lijepa i crvena, najljepša ruža koju sam vidjela, ali kako možeš govoriti?”, upitala je. “Zar sam ja ruža?”, čudom sam se gledala i vidjela sam stabljiku, trnje i moju crvenu kosu. Pitala sam djevojku: “Kako se zoveš?” “Ja sam Melani, ali kako da ti pomognem ako si samo obična ruža?”, rekla je. “Dobro, slušaj, sada mi možda nećeš vjerovati, ali ja sam izašla iz knjige i moram se vratiti.”, rekla sam joj. Melani mi isprva nije vjerovala i rekla sam joj da ako mi pomogne sve će shvatiti. “U redu.”, rekla je. Uzela me je u ruke i dala mi vode. Odnijela me je k sebi kući i upitala me: “Trebam li te staviti u zemlju?” “Pa naravno ja sam živa!”, uzviknula sam. “Dobro, dobro baš ovdje imam jedu posebnu vazu za ružu.”, rekla je i upitala: “Hoćeš li sutra sa mnom u školu?” “Molim, što je škola?”, začuđeno je upitala. “Pa to ti je puno djece na jednome mjestu i uče razne stvari.”, rekla je.

Zvučalo je baš fora, pa smo sutradan otišle u školu. U razredu imaju čudno biće koje leti. Melani je rekla: “To je naš razredni slavuj, predivan je i krasno pjeva.” Sretno sam uzviknula: “U mojoj knjizi je isto bio jedan slavuj i zbog njega sam tako lijepa i crvena.” “Ne razumijem ispričaj mi malo o tome.”, začuđeno mi je rekla. “Sada me dobro slušaj. Taj jadni slavuj je umro jer je moj trn stavio na srce i stisnuo u ga uz njega. Uz to je i pjevao, ta moja crvena boja je njegova krv.”, ispričala sam joj. “Uh iz koje si ti to knjige?”, upitala je.

Odjednom, Melani je ušutjela i zaledila se. Pitala sam je što joj je, a ona je samo šutjela. U jednom trenutku odledila se. Gledala je jednog dečka, bio je visok i mršav. Imao je crnu kratku kosu i smeđe oči. Melani je rekla da je to Martin i već joj se dugo sviđa. “Pa da i to je iz moje priče, jedan dječak je htio curi darovati crvenu ružu kako bi ona plesala s njime, ali nigdje je nije našao pa je  žrtvovao svoj život za dječaka, ali se curi nije svidjela ruža pa su me bacili.”, ponovno sam joj ispričala. Melani se je sjetila knjige iz koje sam izašla i rekla da idemo u knjižnicu po knjigu. Upitala sam: “Što je knjižnica?” “To ti je mjesto u gdje se drže knjige.”, rekla je. Otišle smo u knjižnicu i pronašle knjigu “Slavuj i Ruža”. “Valjda je ovo  kraj.”, rekla sam. “Ma nije, kod nas u Hrvatskoj možemo ulaziti u knjige, pa ću te posjećivati vikendom i pričati o Martinu.”, odgovorila je. Bila sam sretna što imam prijateljicu. Pozdravile smo se i vratila sam se u knjigu.

Greta Percan, Pula

Donirajte Udrugu Mlada pera
%d blogeri kao ovaj: