Lena Mihalke: Savršenstvo

Prašina je neumorno letjela

na kasno poslijepodnevnim zrakama Sunca

u toj staroj sobi.

U sobi u kojoj su drveća ponekad zaklanjala to Sunce

i u kojoj je pod škripao pod svakim korakom.

 

Sjećanja su se prelijevala i izlazila iz svakog kuta,

te se činilo kao da prošlost čeka

taj krhki trenutak sadašnjosti

da ju potpuno preuzme

i stopi se s njome.

 

Bila je to stara soba u staroj kući, u starome selu

gdje je mir vječno vladao,

gdje je i trava ostavljala taj slatki dojam uspjeha ni u čemu.

 

Svaki huk vjetra ukazivao je na savršenstvo,

ali nekako sam znala,

ono ne postoji.

Lena Mihalke, Kutina