Ivona Grginčić: Korak do zaborava

Zapitaj se,

zapitaj, tiho i sneno.

Stavi prst na čelo

i kreni ispočetka.

 

Neka si sam,

nek je tišina,

u nju toni,

zagrli sjećanja rijetka,

kao da su posljednja.

 

A sada kaži mi, kaži,

ako znaš,

koliko je naših ništavila ?

Vidiš li da u njih beskrajno srljam,

i duboko tonem

poput kamena

koliko života mi daješ dok sam samo pusta sjenka,

a moje postojanje

legenda,

zaboravljena i prašnjava

ispod stara tepiha,

u kutu sobe moje.

 

Ivona Grginčić, Barilović