Ivona Grginčić: Iskrivljena slika sebe

Stanem

Pred ogledalo

I ondje ugledam

Sve osim sebe.

Nečiju,

Kosu,

Staklene zube,

Lažan osmjeh

I mramorne ruke.

Sve oko mene,

Nalazi se u čudnim bojama

I nekim,

Mutnim obrisima koji klize po staklu.

Vidim nečiju sjenu

Koja titra po sobi

Ali svjetlost

Od koje nastaje

Nije mi poznata.

Vidim neke krvave podočnjake,

Što mira nemaju,

Ali razlog njima,

Nije mi poznat.

Vidim neku rasparanu dušu,

Osmjeh jedva navučen.

Razlog tog osmijeha,

Nije mi poznat.

I gledam tako,

Gledam

U ogledalo ispred,

Kao u sliku,

Izloženu u muzeju umjetnosti,

I svi je vole,

I svi joj se dive.

Ali ja,

Ja je ne volim,

Ja joj se ne divim.

Ivona Grginčić, Barilović