Domenika Potnik: Poruka

Kada usnuh  sve ostalo je isto

kao  da me nikada nije ni bilo

svijet nastavlja kao i prije

a tijelo moje što za snagom i ljepotom žudi teška zemlja zauvijek krije

čujte me kako vapim jer za još jednim izlaskom sunca žudim

čujte moje suze što za propuštenim prilikama teku

još samo jednom želim zaploviti niz života rijeku

i ljudskoga glasa čuti jeku

kućnog ognjišta žar vrijeme mi uze

da mi je samo još jednom osjetiti života dar

za djetinjstvom čeznem što bijaše bez briga

kada kroz nevine djetinje oči život mi bijaše tek igra

suze mladosti želim koje za prvom ljubavi su pale

još sjećam se prvog poljupca što moje usne stidljivo su dale

mladost mi moja u trenu prođe

tijelo mi već sahne

i trenutak da usnem prebrzo mi dođe

slušajte sada moj glas iz tame

kratkog ste vijeka

uzmite sve što možete iz ovoga svijeta

jer svakoga od nas san čeka

Domenika Potnik, Zagreb