Sara Fabris: Jednako vrijedni

Pod okriljem noći, divovi su zaposjeli toranj opasan kulom i vitezovima nisu omogućili ulaz. Uspjela sam neopaženo ući s njima jer je zadnji div sporo i teško hodao, a na leđima je nosio ruksak dovoljno lagan da neopaženo uskočim u njega. U čitavom žamoru uspjela sam izaći i pritajiti se pod krošnjom stoljetnog stabla kestena.

Tu sam susrela Jožu, Civettu i Liberata i učinilo mi se da su Civetta i Liberat drski prema Joži. Iako su sva trojica odrasli ljudi, a ja samo dijete, odlučila sam pokušati pozitivno djelovati na njih. Bila je to prilika da pitam Civettu pitanje koje sam mu već dulje vremena željela postaviti. Zamolila sam ga da razmisli kako bi se osjećao da divovi upere puške u njega, tjeraju ga da kopa bez pauze i ismijavaju ga. Rekao je da bi to bilo teško jer rad u polju je zahtjevan. Tek onda je shvatio kako nije bilo lijepo rugati se vitezovima kada su divovi zauzeli njihov teritorij.

Ohrabrena Civettinim zaključkom, Liberatu sam namjerno rekla kako ništa ne vrijedi, da je neradnik i da mi se uopće ne dopada. Pokušavao je na sve moguće načine uvjeriti me u suprotno, a ja sam ga podsjetila kako upravo on manipulira ljudima i uvjerava ih da imaju potpuno krive osobine. Moljakao me da promijenim mišljenje i gotovo zaplakao. “Hrabri ne plaču i čvrsto stoje iza svojih riječi”, naučila sam ga, a on je nakon nekoliko minuta poželio da se ispriča svim ljudima prema kojima je bio bezobrazan. Tada sam shvatila da sam doživjela još jedan uspjeh, a Liberata sam pohvalila da će tim činom pokazati svoju hrabrost.

Kasnije, tijekom našeg slučajnog druženja ispod stabla kestena, započela sam razgovor o tome je li netko od nas četvero više ili manje vrijedan. U tom trenutku Jože se prisjetio situacije kada su mu drugi divovi govorili o slobodi, a on je mislio da će zauvijek ostati u podređenom položaju samo zato što su kmetovi. U razgovoru sa mnom, Jože kao da se ohrabrio i osvijestio pa smo svi zajedno zaključili kako svi ljudi jednako vrijede bez obzira na to što radili i kako izgledali i da će vrijedni i hrabri istarski kmetovi dočekati željenu slobodu.

Sara Fabris, Pula

Svaka kuna je itekako značajna!

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: