Luka Horvat: Sluška i Zvončica su se izgubile u šumi

U jednoj maloj šumi bile su samo životinje koje lete. Pčele, bubamare, ptice i kukci. Jedan dan su se pčele doselile u šumu i smjestile su se u stari panj.

Pčele su skupljale med u šumi, a dvije pčele su se izgubile na putu. Zatim dođe bubamara i upita pčele kamo su krenule:

„Mi smo se izgubile i ne možemo naći put kući jer smo se tek doselile u šumu.“

„Ja znam cijelu šumu napamet,“ reče bubamara te ih zatim upita:“ Kako se zovete?“

Prva pčela reče: “Ja se zovem Sluška zato jer sve slušam kad mi netko govori.“

Druga pčela reče:“ Ja se zovem Zvončica zato jer svako jutro zvonim sa zvoncem. A kako se ti zoveš, bubamaro?“

„Ja se zovem Srećko jer donosim sreću.“ „Sluško i Zvončice, opišite mi kako izgleda mjesto gdje sada živite?“, zamoli ih.

„Mi živimo u starom šupljem panju. Taj panj je kraj velike rijeke i livade koja ima puno cvijeća. Ta livada je okružena šumom i rijekom.“

Srećko se sjetio da je to središte šume: “Tamo sve životinje idu piti vodu i tražiti hranu.“

Sluška upita: “Koliko je udaljeno od ovog mjesta?“

„Udaljeno je barem tri kilometra i pola sata letenja odavde:“

Zvončica upita: „Hoćemo li krenuti već jednom?“

„Evo krećemo u središte šume, a možda ćemo i stati kod moje kuće; malo se odmoriti i opet krenuti. Hajde, idemo!“

Petnaest minuta nakon što su krenuli, stigli su do Srećkove kuće. Tamo su sjeli i popili čašicu vode.

Srećko je rekao:“ Malo smo se osvježili i možemo krenuti!“

Prošlo je dvadeset minuta i napokon su stigli do košnice Sluške i Zvončice.

Zvončica upita Srećka: “Srećko, želiš li ti našega meda jer si nas dopratio do košnice?“
Srećko kaže: “ Može malo meda za mene, molim.“

Srećko je bio sretan jer je dobio med, a pčelice su bile sretne jer ih je Srećko doveo do košnice.

NIKAD NEMOJ ZABORAVITI PUT KOJIM SI DOŠAO JER ĆEŠ SE IZGUBITI U ŠUMI.

Luka Horvat, 7.a

OŠ  Dr. Ivana Novaka, Macinec

 

Donirajte Udrugu Mlada pera
%d blogeri kao ovaj: