Bruna Švenda: Medvjed i vrabac

Išao vrabac šumom. Skakutao je na tri noge i kljucao sa dva kljuna. Tko god ga je vidio, mogao je zaključiti da to nije bio uobičajeni vrabac.
Zbog toga je često slušao ružne komentare i podsmijehe drugih šumskih životinja. To je bila jedina stvar koja ga je mučila, jer mu u životu inače ništa nije nedostajalo.
I tako, dok je skakutao šumom, ugledao je medvjeda. On je bio vrlo strašan i velik. Vidjevši neobičnog vrapca, odlučio ga je izazvati na borbu. Vrabac nije imao izbora, jer je medvjed, ne pričekavši vrapčev odgovor, već krenuo u napad. Borba se zahuktala. Vrabac je kljucao s dva kljuna i bockao s tri noge, napadao sa svih strana.
Medvjed je shvatio da u vrapcu nema ravnopravnog borca i pobjegao u duboku šumu. Ostale životinje u šumi su vidjeli vrapčevu hrabrost  te od tog dana nije čuo nijednu ružnu riječ ni podsmijeh.

POUKA: Nije snaga u veličini. Ne sudi knjigu po koricama.

Bruna Švenda, 4. b

OŠ Ljubljanica, Zagreb