Petra Orlić: Zlatna ribica i mačka

Jednog sunčanog poslijepodneva kraj malog jezera izležavala se mačka. Bila je potpuno crne boje s bistrim zelenim očima. Blizu jezera nalazio se mali grad.

Oko nje bilo je još nekoliko mačaka i svima se žalila.

“Svatko tko me vidi gađa me kamenjem ili me pokušava otjerati jer misle da donosim nesreću.“

Druge mačke bile su vedrijih boja te nisu razumjele njezin problem. Napustile su je. Mačka se gledala u odrazu jezera. Žalila je samu sebe što je takva i prezirala ljude što je ne mogu prihvatiti. Odjednom iz vode izviri zlatna ribica i reče joj: “Žao mi je zbog svega što ti se događa. Voljna sam ti ispuniti jednu želju i nadam se da će ti to pomoći.“

Ostala je zatečena. Razmišljala je koji trenutak te shvatila da nema što izgubiti i poželi biti čisto bijele boje. Ribica zamahne repom i njezina želja se ostvari. Mačka se još jednom pogledala u odraz jezera, no ovaj put s osmjehom na licu. Sretnija nego ikad prije, krene prema gradu uzdignuta repa. Sve mačke su je zavidno gledale. Bile je ljepša od svih njih i znala je to. Zadovoljna svojim novim izgledom legla je u hlad obližnjeg stabla. Razmišljala je o tome kako će njezin život sada izgledati. Prepuštena mislima zaspala je.

Nedugo nakon toga probudila se u kartonskoj kutiji. Bila je zbunjena i prestrašena. Nije znala gdje je, ni što joj se događa. Iskočila je iz kutije i shvatila da se nalazi u nepoznatoj kući. Spazila je u kutu drugu, tamnosivu mačku. Bila je gotovo ljepša od nje i bez ikakvog predstavljanja reče joj: “ Pripremi se da nijedna od nas nikada više neće izaći odavde.“

Te riječi su je zaprepastile. Nije mogla zamisliti da više nikada neće prošetati ulicom, izležavati se na travi, razgovarati s drugim mačkama, ni lutati šumom.

Na njezinu žalost tako je i bilo.

Njezina nova vlasnica hranila ju je i brinula se o njoj, ali joj nije dopuštala da izlazi iz kuće.

Njezina ljepota nije joj ništa značila sada kad joj je oduzeta sloboda. Često je znala tužno gledati kroz prozor i prisjećati se vremena kada je bila crna.

Shvatila je koliko joj to nedostaje. Zlatna ribica se pritom smješkala na dnu jezera znajući da još jedno nezadovoljno biće nije pazilo što će poželjeti.

Petra Orlić, 7. razred

OŠ M.Brozović, Kastav

Svaka kuna je itekako značajna!
%d blogeri kao ovaj: