Emma Berta Bočkor: Usudi se sanjati

Ljeti volim sjediti na toplom zidiću i promatrati ljude. Zanimljivo je to što se svaki prolaznik po nečemu razlikuje od prethodnog. Svaka je osoba jedinstvena i ne postoji nijedna poput nje. Ali u posljednje vrijeme sve češće viđam nešto što me zabrinjava. Previše ljudi u mojoj okolini pokušava biti nešto što nije. Postali su bahati, ljutiti, arogantni i otuđeni. Mnogi pokušavaju biti poput poznatih Tiktokera, Instagramera, Youtubera i raznih influencera. Umjesto da se usredotoče  na to da budu jedinstvena verzija sebe, a ne nečija replika, oni sebe mijenjaju do te mjere dok se potpuno ne izgube u tome.

Tijekom odrastanja gledala sam razne filmove i crtiće u kojima se pojavljuju superheroji sa svojim fantastičnim supermoćima, i svaki put bih poželjela biti poput njih i mijenjati svijet da postane onakav kakav želim da bude. Ponekad bih poželjela da imam moć teleportiranja, pa da tako putujem svijetom i upoznajem nove ljude, mjesta, običaje… Ponekad bih poželjela da imam supermoć čitanja misli da znam što netko smjera. Ponekad bih poželjela da imam moć putovanja kroz vrijeme pa bih povratkom u prošlost izmijenila sve svoje loše ocjene. Najčešće bih poželjela imati ludu sreću, i da mi sve što u životu radim ide za rukom.

Ipak, supermoć koju bih najviše voljela imati jest ona kojom bih pomogla ljudima da postanu bolji jedni prema drugima. Želim im pomoći da razviju osobine koje je čovjek tijekom vremena izgubio. Dobrota, empatija, poniznost, iskrenost, poštenje, a prvenstveno ljudskost postale su prava rijetkost. U trenucima kada bi netko „skrenuo s puta“, smanjila bih se poput Ant-Mana te se uvlačila ljudima u misli i tako mijenjala njihova ponašanja kako ne bi više nikoga povrijedili. Nakon toga bih popričala s njima o razlogu koji ih je potaknuo na takvo ponašanje te im dala pravovremenu dijagnozu i lijek. Svojim bih supermoćima ušla u njihovu podsvijest i promijenila postavke njihova softvera. Nakon reprogramiranja ti bi ljudi ponovno otkrili u sebi onu iskonsku dobrotu i ljudskost te je poput antivirusa počeli širiti prema ostalim pojedincima zaraženim sebičnošću, taštinom, mržnjom i zlobom. Time bi se krug zaraženih smanjio, a moj bi posao time bio svršen te bih svoje mjesto prepustila mladim nadama, novim superherojima, djeci koja ne prestaju maštati i ne odustaju od svojih snova. Možda se pitate zašto bih svoju supermoć prepustila baš djeci? Odgovori leže u tome što djeca pršte od veselja, dobrote i srčanosti i ne misle na zlo. Baš onakva kakav bi čovjek trebao biti da bi bio Čovjek. Zato bi još jedna osobina moje supermoći bila vraćanje ljudi u doba kada su bili djeca još čistih, dobrih, neiskvarenih duša, da se sjete kako su bili bezbrižni jer su pomalo zaboravili sanjati.

Mnogi ljudi tvrde da na svijetu ne postoji magija, no ja se ne bih složila s tom tvrdnjom. Naravno, ne vjerujem u postojanje magije u kojoj sve pršti od šarenila i šljokica, no uvjerena sam da svatko u sebi čuva neku supermoć koju treba pronaći i razvijati ju za širenje dobrote.

Emma Berta Bočkor, 2. razred

Srednja škola Mate Balote Poreč – Opća gimnazija

Svaka kuna je itekako značajna!
%d blogeri kao ovaj: