Filip Pranjić: Neću vam lagati…

Neću vam lagati: potrošio sam dvije minute svojega života na razmišljanje o ovoj temi, a tek mi je petnaest godina. U te sam dvije minute zaključio da je to samo gubitak vremena jer tu supermoć neću nikada dobiti. Sada vas molim za samo jedan trenutak da nešto smislim… Hvala na razumijevanju!

Evo me natrag. Pazite ovo: „Ispunjavanje želja“. Ovo je supermoć s prevelikom odgovornošću. Naravno, ovako nešto bi se moralo čuvati u tajnosti od ljudi, državnih vrhova, a čak i najbližih prijatelja. Ako bi netko saznao da sam praktički novi „duh iz lampe“, postao bih ciljana meta svih ljudi na Zemlji. Kako bi ova promjena utjecala na sve nas? Nažalost, na vas ostale nikako – jer to bi bila tajna. Za mene je priča već malo sretnija. Mogao bih ispunjavati svoje želje. Možda zvuči sebično, ali to je za veće dobro. Vjerujte mi! Sada kada ste svi odustali od čitanja, osim moje profesorice koja me mora ocijeniti, mogu vam opisati promjene u svojemu načinu života. Prvo bih si stvorio bankomat bez ograničenja i postavio ga u svoj ormar. Tako bih si mogao osigurati stalne prihode, bez potrebe da radim. Osim toga… Ništa. Možda bih mogao prijateljima ispuniti koju želju… Ali komu mogu danas vjerovati? Stoga sam došao do rješenja problema i ono se zove „rad u tajnosti“. Poželio bih si nevidljivost jer me ne možete vidjeti ako se stopim s okolinom. Tiho bih se prišuljao do ljudi, slušao njihove želje te ih ispunjavao. Bio bih poput Djeda Božićnjaka, ali na svakidašnjoj bazi. Možda zvuči kao uhođenje i ne niste u krivu ako mislite da je, ali ljudi bi bili sretniji. Razumljivo, vijest da u Poreču postoji neka osoba koja ispunjava sve ljudske želje brzo bi se proširila, stoga bi se moralo raditi u tajnosti. Teleportacija bi također dosta pomogla. Dakako, postao bih najtraženija osoba na svijetu, stoga dnevne bi stanke na „poslu“ bile česte, ali tek toliko dok se situacija ne bi smirila. Sada ćemo prijeći na mane koje prate ove supermoći. Jednu sam već naveo: svi živi bi me tražili. Postoji još jedna činjenica koja me zabrinjava. Ako ja mogu ispunjavati sve želje, zašto bi ljudi uopće radili? Tada bi došli do zaključka da ne moraju raditi ništa jer uokolo ide tajnovita osoba koja ispunjava sve želje – materijalne i duhovne.

Možda moja ideja o pomaganju drugima zvuči dobro, ali mislim da u ovome slučaju negativne strane nadvladavaju pozitivne, stoga ćemo zadržati prvobitnu, to jest sebičnu ideju. I jedna molba za sve čitatelje: ne poželite ništa od mene jer biste se mogli razočarati. Hvala na razumijevanju!

Filip Pranjić, 2. razred

Srednja škola Mate Balote Poreč – Opća gimnazija

Donirajte Udrugu Mlada pera
%d blogeri kao ovaj: