Lea Grozdanoski: Kako je strpljivitis pobijedio brbljavitis

Moj brbljavitis često mi zadaje glavolje. No, otkrila sam jedan trik kojim se uspijevam ponekad usporiti ili čak zaustaviti. Iako rijetko, događa se da čak uspijem umjesto vrlo duge i opširne priče reći ono bitno u samo jednoj rečenici.

Kad mama ljutito kaže: – Idi odmah na spavanje, kasno je! – za mene je to trenutak kada pokušavam objasniti mami zašto j ipak ne bih trebala ići spavati: – Ali, mama, upravo počinje repriza serije koju neki dan nisam stigla pogledati.        I sama sam se začudila kad je danas iz mojih usta krenula rečenica: – U redu, samo malo. Mama je bila zadovoljna tom umirujućom izjavom, a ja sam pomislila kako je dobar osjećaj biti poslušna djevojčica.

U školi pak obožavam odmore. Često mi se događa da završi odmor, krene sljedeći sat, a ja Lari jednostavno ne stignem dovršiti priču koju sam joj započela govoriti. Profesorica je glasnom riječi Tišina! dala do znanja da je priči kraj. Mene to obično ne bi zaustavilo u priči, ali i tu sam samu sebe iznenadila. Izletjela mi je riječ: – Oprostite. Nije bilo tako lako kako se čini. Već dugo vježbam svoj strpljivitis i ponavljam u sebi: – Polako, Lea, zabrljat ćeš!

Nakon mnogih neuspjeha i nesporazuma, shvatila sam da se lijek za moju brzopletost nalazi u meni samoj. Ta moć nalazi se u svakome od nas samo je treba znati prepoznati i upotrijebiti.

Lea Grozdanoski, 5.a

OŠ Milan Brozović, Kastav

Donirajte Udrugu Mlada pera

Odgovori